Napokon je počela Liga prvaka i u Hrvatskoj. Dinamo više ne igra za proljeće nego za publiku i uspjeh, na teren izlazi da se nadmeće, ne da razbija „prokletstva”.
Bjelica je u premijernom izdanju na teren odlučio poslati igrače u iznenađujućoj formaciji s tri stopera. Sustav 3-5-2 jednadžba je kojom je Bjelica odlučio uzeti tri boda Gasperinijevim trupama. Vrlo brzo će se pokazati da sustav u kojem su Modri istrčali na Maksimir nije plod gatanja iz graha, nego pomno pripremljen plan za uzimanje važna tri boda na otvanju Euro sezone.
Utakmica je počela dobro, gotovo trenutno su se ocrtale konture Bjeličina plana. Već u prvom napadu Dinamovi su igrači potrčali prema lopti, prateći je duboko u protivničku polovicu igrališta, dajući do znanja gostima da se na utakmicu nisu došli zezati. Olmo je krasno provukao loptu kroz noge jednom protivničkom igraču, no bila je to tek invokacija onoga što će se desiti. Samo nekoliko minuta nakon toga Olmo driblinzima veže obranu Atalante u čvor, njegov udarac brani Gollini, no lopta dolazi do Stojanovića koji stišće loptu u peterac Atalante, a Leovac natrčava i svom snagom zakucava loptu u mrežu gostiju iz Bergama. Krasna dobrodošlica. Da su mogli pogledati u budućnost vjerojatno bi potpisali trenutačnih 1-0, no ni najoptimističniji navijači Dinama nisu se mogli nadati ekstazi koja će uslijediti.
Fantastično poziciniranje Dinamovih igrača stvorilo je čep u obrani koji gosti nisu mogli otvoriti. Iličić je pokušavao solo prodorima naštetiti obrani Dinama no bez uspjeha. Bezidejnost Atalante u sredini i napadu Dinamo je iskoristio jednom brzom tranzicijom na polovici poluvremena. Za tren je Dinamo bio ispred gola Gollinija, ponovno je Olmo odradio lavovski dio posla u prijenosu lopte do opasne zone. Kroz tranziciju lopta dolazi do strijelca Dinamovog prvog pogotka Leovaca, koji gura loptu na vrh šesnaesterca za Oršića kao jabuku na švedskom stolu. Ovaj natrčava i unutarnjom stranom kopačke snajperski precizno pogađa golmanov donji lijevi kut. Pogleda na teren kao ni pogled na semafor ne otkriva da se radi o susretu dva podjednaka protivnika, već prije o dvoboju mačke i miša. A još nije kraj..
Susret se nastavlja u istom tonu. Kretanje Dinamovih linija, pokrivanje prostora, kretanje igrača bez lopte, suradnja igrača i otvaranje prema naprijed izgleda kao doktorska disertacija profesora Nenada Bjelice, dok momčad Atalante izgleda kao da ne zna ni na kojoj je paraleli. Za pobjedu je potrebno nešto više od tri sjajna igrača u napadu.
Epilog prvog poluvremena iz snova događa se u 42. minuti susreta, kada Dinamo brzom transformacijom iz obrane dolazi u fazu napada. Kapetan Ademi preuzima ulogu asistenta, loptu glavom prebacuje na drugu stativu gdje ju čeka Oršić koji nema pretjerano težak zadatak da loptu ubaci glavom u mrežu. Maksimir je proključao, pogodak je plod agresivne, napadačke igre koju je Bjelica najavljivao. Zima, pa proljeće, Europska liga ili nastavak natjecanja u Ligi prvaka? Rano je razmišljati o tome, a ipak u ovom trenutku sve djeluje tako obećavajuće.
Bjelica je apsolutno pogodio sa svojom taktičkom formacijom. Mnogima je prije susreta bio upitnik iznad glave, naročito imajući u vidu činjenicu da Dinamo od kada je Bjelica na čelu momčadi, nikada nije igrao s tri centralna braniča, no ipak se pokazalo da Bjelica najbolje poznaje svoje igrače.
Drugo poluvrijeme Atalanta počinje hazarderski. U igru ulaze dva kreativca, dite Hajduka Pašalić i Ukrajinac Malinovsky. Uz Gomeza u sredini i Zapatom i Iličićem naprijed, Talijani izgledaju opasno. Brzi su, okomiti no ne uspijevaju stvoriti izglednu priliku za pogodak koji bi donio nadu u preokret. S druge strane za Dinamo su se širom otvorila vrata, obrana Atalante je loša koliko bi napad trebao biti dobar. Petković igra na vrhunskoj razini, u prijemu i raspodjeli lopti je bez greške. Sve podsjeća na rapsodiju iz Trnave u D(alić) duru, samo što je večeras drugačiji dirigent pa slušamo sonatu u B(jelica) dur.
I doista, obrana Atalante je grogirana, doživjeli su promjene u sustavu koje im nisu donijele ništa korisno. Theophilie jednu odbijenu loptu bekovski napucava u vis, no ona nekim čudom pada točno pored Oršića, valjda je takva večer. Mislav ju savršeno primiruje i potom plasira u dalji golmanov kut. Mislav „hat trick” Oršić. S tri pogotka ide na prvo mjesto liste strijelaca već nakon 1. kola Lige prvaka.
Nakon zamjene Mora za Gojaka, Zapata je dobio jednu loptu kao naručenu u situaciji koja mu inače odgovara, i kada su svi već vidjeli loptu u mreži ukazao se Livaković. Obrana dostojna Neuera, ili koga već hoćete. Do kraja utakmice nije bilo previše uzbuđenja. Dinamo se zadovoljio s rezultatom, a gostima je nakon obrane Livakovića postalo jasno da neće postići ni utješni pogodak.
Dinamo je osim rezultata i bodova, dobio i dobar glas koji će sigurno odjeknuti Europom. Nema sumnje da će Bjelica znati i htjeti primiriti igrače kako ne bi došlo do neželjenog kontra efekta prije susreta s moćnim Manchesterom i neugodnim Šahtarom, koji bi unatoč visokom porazu od Citya, trebao biti ozbiljniji protivnik od Atalante.
Pristup i zrelost nogometaša Dinama ovoj utakmici bila je dostojna Lige prvaka, kao i priprema cjelokupnog stručnog stožera na čelu s Nenadom Bjelicom.
I za kraj, možda nije toliko bitno spomenuti, ali koliko veseli šlag na vrhu torte tako veseli i ovaj nebitan podatak. Susjedni mediji su dan uoči utakmice pisali kako Dinamo u slučaju poraza ima priliku postati „najlošiji klub u povijesti Lige prvaka”. Pa dragi susjedi, ako se ne veselite s nama, drago nam je da ste se razočarali. Dinamo – Atalanta 4:0!
