Ulaznice za sve tribine bile su rasprodane u rekordnom roku, nije bilo praznog mjesta na tribinama, a u tren oka planulo je i preostalih 650 koje su puštene u prodaju na dan utakmice.
Atmosfera je bila užarena već na zagrebačkim ulicama i prije početka utakmice, a skandiralo se i nakon završetka jer, unatoč porazu, navijači nikad nisu bili toliko ujedinjeni i toliko ponosni na Plave koji su ostavili srce na terenu. Maksimir je gorio, a sa sjevera se čuo dobri stari huk tisuće srca.
Posebno su emotivni bili navijači koji su s Dinamom disali prije više od 10 godina, a među njima je i Hrvoje Hrestak, nezavisni vijećnik za MO Špansko-jug.
Nisam bio na Dinamu od utakmice sa Auxerom 2006. Na stadion me vratila konačno hrabra igra momčadi i super atmosfera koja je zahvaljujući njima stvorena. Sam pokazatelj dobre vibre je bilo dugo skandiranje poslije utakmice. Ljudi osjete poštenu i hrabru igru momčadi pa onda znaju to i nagraditi bodrenjem. Sve je to malo poteklo iz projekta Futsal Dinama i zahvaljujući igri dečkih to se prelilo i na Dinamo. Hvala Bogu, istaknuo je Hrestak.
No, bio je razočaran jer su se, kaže, čak i djeci na ulazu skidale tenisice zbog provjere, dok su gostujući navijači imali nekoliko bakljada na jugu.
Ipak su oni iz Švicarske, a mi s Balkana, prokomentirao je Hrestak te dodao da takav tretman nije doživio ni na gostovanjima u bivšoj Jugoslaviji u Banja Luci i Beogradu.
Međutim, ni takva scena nije utjecala na cjelokupni doživljaj o kojem će se još dugo pričati, a koji će se, nadamo se, ponoviti, odnosno ponavljati.
Cijela atmosfera se promijenila na bolje i u repki i u Dinamu kada se ‘glavonja’ počeo klanjati u Međugorju pa su mu papci oslabili, zaključio je Hrestak bez dlake na jeziku.
