Filip Ude ponovno je u punom trenažnom pogonu. Srebrni gimnastički olimpijac odlično se oporavio nakon operacije koljena i poprilično zagrizao s pripremama za novu sezonu.
”Iako su me mnogi bili otpisali kada su čuli za ozljedu, puno njih me poslalo u mirovinu, ali nisam se dao. Znao sam da ću se vratiti još jači”, pun je samopouzdanja hrvatski reprezentativac.
Što se točno dogodilo tog kobnog 27. srpnja zbog kojeg si je zakomplicirao kvalifikacije za njegove četvrte Olimpijske igre?
Taj dan sam išao raditi višeboj, prvi put nakon odmora. Zagrijavao sam se, ostali su mi još parter i konj s hvataljkama i pri zagrijavanju na parteru, na jednoj dijagonali koja je u biti lagana za skočiti, „izgubio“ sam se u zraku. Nisam znao gdje sam. To vam se dogodi jednom od 100 puta. Tijelo se skroz opusti i padaš na leđa ili stražnjicu. Dogodilo mi se u saltu naprijed, ali nisam znao da me parter tako jako odbacio i doskočio sam na jednu nogu, desnu, ispruženu. I osjetio najgoru bol u životu. Čuo sam kako je puknulo unutra. Katastrofa.
Puknulo je dosta toga, no prof. dr. sc. Saša Janković na Svetom Duhu uspio mu je spasiti karijeru.
Otišli su bili ligamenti, lateralni, kolateralni, prednji križni, smrskan vrh tibije… Zvuči grozno i bilo je grozno, ali sada je sve to iza mene. Mogu praktički sve ponovno raditi. Konj s hvataljkama cijeli, sve elemente sam vratio. Još samo malo pazim pri doskocima, ali od 1. 1. krećem s maksimalnim opterećenjem.
Je li u bilo kojem trenutku pomislio da bi to mogao biti kraj karijere?
Ne. Niti malo. Da mi je parter najbolja sprava, vjerojatno bi to bio kraj karijere jer se ne usudim više skakati na njemu. Ali, kako je konj s hvataljkama moj broj 1, znao sam da ću se vratiti u dvoranu. I to još jači.
Kaže „ova ozljeda je bila znak da je dosta“.
Bila je moj oproštaj od višeboja. Vukao sam ga do 33. godine, a to je ogromna stvar.
Ipak, s višebojem je već sada mogao biti siguran putnik za Igre u Tokiju.
Da se nisam ozlijedio, da sam mogao nastupiti na nedavnom Svjetskom prvenstvu u Stuttgartu, siguran sam da bih se s višebojem kvalificirao u Tokio. Postoji opcija da se kroz višeboj kvalificira preko Europskog prvenstva u svibnju, ali ne, ne želim ga više raditi. Sanjao sam prije mjesec dana kako radim višeboj s takvom nogom, da se jako mučim… Bila je to užasna noćna mora. Ne, višeboj za mene nema smisla, ne želim postati invalid. Ponavljam, hvala Bogu pa mi je konj s hvataljkama najbolja sprava, s njom mogu još nekoliko godina biti u svjetskom vrhu.
I s njim se još može plasirati na Igre. Kroz preostala tri turnira Svjetskog kupa – Melbourne, Baku i Doha. Računica je takva da se gledaju tri najbolja rezultata sa 8 turnira SK-a.
Mora se puno toga poklopiti, ali šansa postoji i sve dok je tako, borit ću se za Tokio. A ako ne uspijem, barem onda da odem tamo kao komentator – kroz zezanciju će Filip koji od 1. 1. okreće još jednu stranicu u životu.
Okušat ću se u trenerskim vodama. Pomagat ću trenerima u klubu u radu s klincima. Otvorila mi se ta prilika, a već dugo me zanima vidjeti jesam li za taj posao ili ne. Stalno sam o tome maštao i evo, sada se otvorila prilika. Meni će to biti kao drugi trening u danu, ali mentalni. Rad s klincima će mi maknuti misli sa vježbe. Jer, jasno, konj s hvataljkama ostaje moj broj 1, sve ću podrediti da još nekoliko godina budem u svjetskom vrhu – poručio je Filip Ude.
