DONOSIMO POTRESNU PRIČU IZ DRUGOG KUTA! Detalji s utakmice Dinama i Zvezde koje sigurno niste znali

Screenshot

Današnji dan prije 29 godina, 13. svibnja 1990., najvažniji je datum za skupinu Bad Blue Boys, navijačku scenu država bivše Jugoslavije, ali jako bitan i za proces stvaranja samostalne Hrvatske. Tog dana trebala je biti odigrana nogometna utakmica Dinamo – Crvena zvezda. Međutim, ona nije ni počela, jer je na stadionu eskaliralo nezapamćeno nasilje.

Iako je prethodno desetljeće obilježio fenomen huliganizma, u povijesti nogometa nije zabilježeno da se sukob sa snagama sigurnosti dogodi na samom igralištu, uz uporabu vatrenog oružja, vodenih topova i ostalih sredstava za suzbijanje nasilja.

Umjesto nogometnog spektakla na maksimirskom stadionu došlo je do divljanja gostujućih navijača, nakon čega su Bad Blue Boysi probili ogradu na sjevernoj tribini stadiona i sukobili se s policijom koja je pasivno promatrala divljanje Delija.

Arkan pokrenuo horor

Izgredi su počeli kada su srpski huligani pod vodstvom Željka Ražnatovića Arkana počeli uništavati južnu tribinu, a potom i napali gledatelje. Tadašnja milicija nije reagirala pa su Bad Blue Boysi srušili ogradu i utrčali na travnjak, gdje je nastao kaos. Milicija je uzvratila upotrijebivši pendreke, suzavac i vodeni top.

Pojasnimo, osim natjecateljskog naboja (Crvena zvezda bila je vodeća u prvenstvu Jugoslavije, dok je Dinamo zauzimao drugo mjesto), utakmica je imala i snažan politički naboj. Naime, par tjedana prije održani su prvi višestranački izbori u Hrvatskoj na kojima je pobijedio HDZ, koji se zalagao za neovisnost Hrvatske, što velikosrpska politika nikako nije mogla prihvatiti.

Pojavile su se informacije iz Beograda da Delije, predvođene budućim ratnim zločincem Željkom Ražnatovićem Arkanom, spremaju veliki rušilački pohod na Zagreb. Zbog svega je utakmica  proglašena događajem visokog rizika te su organizirane jake snage republičke i zagrebačke milicije. Nije pomoglo.

U Zagreb je stiglo oko tri tisuće navijača iz Beograda, a prvi sukobi počeli su već na zagrebačkim ulicama. Kulminacija se dogodila na stadionu prije početka utakmice. Tada su navijači Crvene zvezde, smješteni na južnoj tribini, počeli trgati sjedalice i gađati domaće navijače na istočnoj tribini. U jednom trenutku pomahnitale Delije probile su zaštitnu ogradu i krenule preko travnjaka prema istočnoj tribini. Uslijedila je reakcija BBB-a, koji su srušili ogradu na sjevernoj tribini i upali na teren da se odupru srpskim navijačima, ali je ove počela štititi milicija koja je silovito napala domaće navijače.

Za nekoliko minuta situacija se otela nadzoru jer je broj razjarenih navijača koji su ulazili u sukob bio veći od onoga što su specijalne snage milicije mogle zadržati.

Utakmica koja je promijenila svijet

Nogometaši Crvene zvezde pobjegli su u svlačionicu, dok je nekoliko Dinamovih igrača s trenerom Josipom Kužom ostalo na terenu pokušavajući obraniti domaće navijače. U jednom trenutku milicajac je udario pendrekom Zvonimira Bobana (tadašnjeg kapetana Dinama), koji mu je uzvratio udarivši ga nogama u trbuh.

Tek sat vremena poslije, snage reda su, uz pomoć vodenih topova, suzavaca i pendreka uspjeli smiriti situaciju. Utakmica nikada nije odigrana, a u neredima je ozlijeđeno oko 200 osoba, no, srećom, nije bilo mrtvih.

Ovaj događaj američka televizijska kuća CNN uvrstila je među pet nogometnih utakmica koje su promijenile svijet (zauzeo je četvrto mjesto), a mnogi ga smatraju i početkom srpske agresije na Hrvatsku.

I dok neki pišu kako je rat počeo tek godinu dana poslije, što je činjenica, događaji te 1990. na Maksimiru itekako su bili znakoviti. U Hrvatskoj su tjedan dana prije održani prvi višestranački izbori na kojima je HDZ uvjerljivo pobijedio. Sa 42 posto dobivenih glasova HDZ je osvojio 205 (58 posto) zastupničkih mjesta u Saboru, a slijedio ih je SKH-SDP sa 26 posto osvojenih glasova i 107 mandata (30 posto), a nakon toga koalicija narodnog sporazuma KNS sa 15 posto glasova i 21 mandatom (5,9 posto).

Zašto je to važno? Zato što je tjedan nakon izbora slijedila utakmica na Maksimiru, a Beograd je očito odlučio pokazati zube hrvatskim namjerama o eventualnoj nezavisnosti.

Hrvatski navijači prijetnja Jugoslaviji

Naime, Kontraobavještajna služba (KOS) smatrala je hrvatske navijačke skupine glavnom prijetnjom Jugoslaviji, a pendrečenje tih istih navijača trebalo je značiti što čeka Hrvate ako kojim slučajem odluče krenuti putem neovisnosti. Same strukture među Delijama su priznale da je Željko Ražnatović Arkan strelovitom brzinom postao vođa njihovih navijača, a nema sumnje da je Arkana vrbovao KOS da obavlja njihove prljave zadaće. Stoga se izazivanje nereda po Zagrebu, a kasnije i na stadionu, pripisuje upravo Arkanu, produženoj ruci “državne službe bezbednosti”.

U sveopćem metežu, dok se većina igrača oba sastava povukla u svlačionice, tadašnji kapetan Dinama Zvonimir Boban krenuo je braniti navijače. Kada ga je jedan od milicajaca udario pendrekom, Zvone mu je uzvratio skočivši mu nogama u trbuh. Zbog toga je Boban kažnjen s devet mjeseci neigranja, a izbornik Ivica Osim nije ga vodio na Svjetsko prvenstvo u Italiji.

‘Nisam ni vojnik ni junak’

“I opet bih udario onog milicajca. Ali nisam bio sam. I drugi su radili isto, a o meni se pričalo jer sam bio kapetan Dinama. Policija je tukla naše navijače, a navijači Crvene zvezde slobodno su divljali na stadionu. Njima nisu ništa napravili”, kaže Zvonimir Boban. Nastavlja:

“Nisam hrvatski vojnik ni junak. Junaci su išli u rat, mi smo bili samo buntovnici. Htjeli smo slobodu, htjeli smo svoju državu. Mogu samo reći da sam reagirao na jednu veliku nepravdu koja je bila toliko očita da jednostavno čovjek s minimalnim dignitetom i nacionalnim ponosom, ali i čovjek koji ima osjećaj za minimalnu pravdu ne može ostati miran. U toj situaciji čovjek jednostavno ne može – ne reagirati. Poslije sam bio isprovociran. Da, psovao sam, svašta vikao milicajcima i s moje je strane bilo dosta provokacija prije nego što me je milicajac udario. No, onda sam mu ja vratio.”

Zanimljiva je bila i reakcija Marinka Bobana, oca kapetana Dinama. Kad ga je te večeri dovezao kući, sinu Zvonimiru je rekao:

“Sine, možda u tom trenutku nisi morao biti na travnjaku, ali kad već jesi, da nisi tako reagirao, silno bih ti zamjerio!”

Dražen Ladić smatra da je nered “mirisao” u zraku i da sportaši koju su bili iznad politike to nisu mogli spriječiti.

“Negdje je moralo početi. Jedan od povoda za početak rata bio je i taj sukob 13. svibnja. Navijači Dinama nisu više mogli trpjeti represiju policije. Prije utakmice sa Zvezdom policija ih je premlatila i u Banjoj Luci protiv Borca”, izjavio je bivši golman Zagrepčana, danas pomoćnik izbornika Dalića.

Kamenje letjelo posvuda, policajci brutalni

Evo i sjećanja tadašnjeg trenera Dinama, pokojnog Josipa Kuže:

“Cijelo sam vrijeme bio na travnjaku. Iako su mnogi pobjegli u svlačionicu, pokušao sam zaštititi navijače i Zvonu nakon što je udario policajca, rekao je Josip Kuže, trener zagrebačke momčadi 1990. godine. “Kamenje je letjelo posvuda, a policajci su bili brutalni i pokazali su sav svoj primitivizam. I ja sam se jedva izvukao, a žena i sin su me kasnije pitali zašto nisam otišao u svlačionicu nakon početka sukoba”, govorio je Kuže.

Situaciju je, osim Bobana, smirivao i Vjekoslav Škrinjar.

“Kako sam bio igrač i smirivao situaciju, mislio sam da neće biti problem ako ostanem na terenu, dok me nije prebilo.”

Pokojni veliki novinar Tomislav Židak rekao je:

“Zvone je branio svog rođaka Domagoja Majića, kojeg su policajci već istukli te je ležao na terenu.”

Utakmica nikada nije odigrana, a neredima je ozlijeđeno oko 200 osoba, no srećom nije bilo mrtvih. Činjenica je da je godinu dana poslije, 18. svibnja 1991. Crvena zvezda igrala prvenstveni susret na Maksimiru, ali bez navijača, no to ne mijenja karakter događaja od 13. svibnja 1990. Nasilje koje je vladalo bilo je putokaz za ono što će se događati u idućim godinama. Bobanovo udaranje “milicajca” postalo je simbol hrvatskog otpora srpskom teroru, a godine rata koje su uslijedile…

Mnogi pripadnici zaraćenih navijačkih skupina rat su nastavili voditi s pravim oružjem, a mnogi Bad Blue Boysi položikli su svoj život za slobodu Hrvatske.

Komentari