Na današnji dan, na Valentinovo, 14. veljače 2000. godine klupska je Skupština je vratila ime Dinamo.
Godinu i pol ranije je još s tribina odzvanjala pjesma: “Sedam dugih godina ja bez svog Dinama.”
Slavno ime zagrebačkog kluba dekretom je izbrisano 25. lipnja 1991. godine kada ga je zamijenila nezgrapna kovanica koja je spojila nespojivo, povezala dva predratna rivala: HAŠK i Dinamova prethodnika Građanski.
Moralo je proći godinu i pol dana do sljedeće promjene. Klub je 24. veljače 1993. preimenovan u NK Croatia da bi na Valentinovo 2000. dočekali toliko željeni i iščekivani povratak imena Dinamo.
Pred skupštinarima odluku o promjeni imena i povratku Dinama obznanio tadašnji predsjednik Skupštine Stjepan Brolich oglasivši se točno u 18.02 sati: „Ovome klubu vraćeno je ime Dinamo! Od ovoga trenutka ime našeg kluba opet je Dinamo!“
“Predsjednik Tuđman nije bio naivan da nije vidio što se događalo oko kluba, kakav je to navijački pokret bio protiv tadašnjeg imena. Na utakmici s Manchester Unitedom u Maksimiru sjedili smo u svečanoj loži, nas dvojica sami. Dakle, igramo Ligu prvaka, protiv europskog prvaka, prihvaćeni smo u Europi, svugdje nas respektiraju, ali imamo interni problem; nemamo potporu navijača. Smatrao sam da u takvim okolnostima klub ne može funkcionirati. On mi je na sve to tada rekao: ‘Dajte onda taj referendum’.
Naravno da mi mnogi, pogotovo oni iz njegova bliskog kruga, neće povjerovati, zašto bi to rekao baš meni. Mnogi su, naime, mislili da imaju njegovo veliko povjerenje, da mu mogu čitati misli, političke stavove, ali on nije bio glup da nije shvaćao što se događa i kamo stvari idu. Šteta što je umro, a da taj referendum nije proveden, da to bude pokušaj pomirenja između navijača i predsjednika Tuđmana. Možda u trenucima kada je znao da mu se približava kraj nije želio da na drugi svijet ode u sukobu s nekim”, rekao je Ognjen Naglić, član izvršnog odbora tadašnje Croatije za Večernji list prošle godine.
