U Europskoj ligi Dinamo razvaljuje. Nakon pobjede u prvome kolu protiv jakog turskog Fenerbahčea navijači Dinama s oduševljenjem doživjet će i drugi trijumf, u Bačkoj Topoli protiv izraelskog Maccabija (3-1). U dvoboju koji nije imao naročit ritam, osim u jednom razdoblju koje ćemo podrobno opisati, Dinamo je dokazao da je kud i kamo bolja momčad od suparnika iz Izraela. To je i dokazao, iako se u jednom trenutku pojavio strah. Koji je ipak, srećom, kratko trajao.
Uistinu, ovu utakmicu ćemo pamtiti po urnebesnih pet minuta, svjedočili smo tada brzopoteznim golovima, u tristotinjak i nešto sekundi vidjeli smo ih čak tri. Najprije smo ostali šokirani kako je Dinamo rano primio pogodak, naoko bezopasna akcija izbacila je kao suvišnog Škota McKennu, Ben Leaderman je poslao loptu u dubinu, utrčao je Abu Farchi iza Dinamovog stopera. Sjajno se napadač Maccabija sjurio prema golu Dinama, Nevistić je izletio… Spasa nije bilo. Domaća momčad zarana je povela, već u 14. minuti.
Što momčad koja padne u rezultatski zaostatak najviše želi? Izjednačiti što prije, dakako. Samo dvije minute kasnije Dinamu se posrećilo. I neka je, Lisica je u srcu kaznenog prostora sjajno tukao s nekih desetak metara, u vratarev lijevi gornji kut, nakon dodavanja Mišića. Sad je Maccabi bio u šok sobi, tu je i ostao.
Veliko Dinamovo slavlje u Srbiji: Ljubičić i Lisica dotukli Maccabi za nova tri boda
Nešto se pitalo i Dinamo
Jer, već u sljedećem napadu Dinamo je došao do vodstva, bila je to sjajna akcija, najprije Valinčića koji je probio desnu stranu, nije ga mogao zaustaviti ni vjetar, pravovremenom potom dodao do Ljubičića. On se sjajno snašao iako loptu nije primio najbolje, kroz šumu noge loptu je poslao tamo gdje ju vratar nije mogao dohvatiti.
Nakon što se Dinamo izvukao iz septičke jame i iz nje izašao s mirisom najboljeg francuskog parfema utakmica je poprimila drugačiji oblik. Dinamo se možda malo povukao, a Maccabi se baš i nije dokazao u napadačkim akcijama. Istina, Dinamo je bio sada i oprezniji, nakon nenadanog ranog gola Maccabija. Pa se utakmica malčice pretvorila u dosadnu reviju. Dojmu su pridonosile i prazne tribine stadiona u Bačkoj Topoli.
U nastavku smo očekivali žešći Maccabi, ali valjda se i Dinamo nešto moralo pitati. Modri su i u nastavku izgledali kao bolja momčad. Šteta što iznenadni udarac Belje nije do kraja iznenadio vratara, mogla se utakmica i ranije determinirati. Ili kada je isti igrač upropastio sjajnu prigodu koju je sam izborilo ali ju je morao bolje završiti.
Igrač utakmice
Ipak, kako se utakmica bližila kraju tako se i izraelska momčad sve više otvarala, preuzimala rizik. Kako to već ide, momčad koja napada ostavlja prostor iza sebe, pa je Dinamo to morao prije ili kasnije iskoristiti. U jednom protuudaru ostao je negdje kod vrha kaznenog prostora usamljen Ljubičić. Krasno je tukao, plasiranu loptu poslao je u daljnji kut, vratar je bio prekratak a ono malo gledatelja vidjelo je pogodak koji vraća nadu u budućnost nogometa.
Dejan Ljubičić je, bez ikakve dvojbe, zaslužio biti igračem utakmice. Zabiti dva gola iz dvije prigode fantastičan je doseg. Ovome nesumnjivo sjajnom igraču baš je trebao takav poticaj. No, Ljubičićev kvalitativni izbačaj omogućila je cijela momčad, požrtvovanjem i zalaganjem, te kvalitetnom igrom u polju.
