U “olimpijskom kvartu” pronašli smo dječaka koji se okitio s više od 100 medalja, ali najviše od svega krasi ga skromnost.
Ivan je dječak od svega 13 godina, a iza sebe je već nanizao brojne sportske uspjehe. Ovaj osmaš trenira plivanje i badminton i jednostavno ne može odabrati koji sport više voli.
Prema riječima njegove majke, Ivan je već u pelenama bio pravi mali sportaš.
“Od prvih koraka bio je motorički vrlo napredno dijete i sve što je radio i učio je usvajao s nevjerovatnom lakoćom bez puno muke”, govori nam majka Ivana.
Sa sportovima su krenuli već s 5 godina i to s klizanjem, plivanjem i rolanjem, a već nekoliko mjeseci kasnije Ivan je krenuo u Utrinama krenuo sa usavršavanjem svojih plivačkih vještina. Ubrzo nakon toga postao je i član Plivačkog kluba Dubrava gdje trenira već 8 godina.
A kakve veze imaju badminton i plivanje?
Ne tako davne 2009. godine Ivanova majka razgovarala je s njegovim trenerom koji je preporučio da se dječak krene baviti još nekim sportom kako bi razvio sve svoje vještine i mogućnosti.
“Tražila sam tražila sport koji nije kontaktni, da je individualni i da ne podliježe vremenskim uvjetima i tako smo upoznali badminton, sport koji je u Hrvatskoj još u razvoju. Ivan trenira u Badminton klubu Zagreb Maksimir i godinama podjednako dobro napreduje u jednom i drugom sportu zahvaljujući nesebičnoj podršci i razumijevanju obojice trenera”, priča nam ponosna majka.
Napornim treninzima, upornošću i ljubavlju Ivan je postao sportaš 6. kategorije, odnosno kategorizira ga se kao vrsnog sportaša.
Brojne medalje i sport nakon sporta
Dječak iz Dubrave nema što nije poosvajao. Sada ima oko 125 medalja koje je osvojio na području Hrvatske, Italije, Slovenije i Njemačke, a ima i nekoliko naslova prvaka i vice prvaka.
“Ima naslov prvaka Hrvatske u badmintonu do 11 godina 2014., viceprvaka 2015. do 13 godina i viceprvaka do 15 godina koji je osvojio u Dubrovniku prošli vikend. U plivanju ima medalje iz leđnog i prsnog stila, jer su mu to omiljene discipline”, govori majka Ivana.
Čini se da njemu sporta nikad dosta jer njime krati čak i slobodno vrijeme kada ne trenira i kada nije u školi.
“Kad ne trenira provodi vrijeme s prijateljima igrajući nogomet, a četiri godine je išao i na šah”, kaže majka i dodaje da se voli zaigrati i na Playstationu. Osim toga, oni idu i u kazalište, kino, na izlete i u šetnje.
Spomenuti šah je jedino od čega je morao odustati zbog većeg broja školskih sati i treninga, ali uz sve aktivnosti, vjerujemo da su mu dani i bez toga, itekako ispunjeni. Bit će to i još “nagužvanije” kada krene u srednju školu sljedeće godine, ali oko toga se još previše i ne brine.
“Srednju školu još nije odabrao, u obzir dolazi gimnazija koja ima sportski ili matematički razred tj škola uz koju će moći pratiti sport”, rekla nam je majka.
Savijesno dijete koje uspješno kombinira školu i sport
Dječak je on koji zna da mora učiti i zna da mora trenirati, ali to voli i treninge ne propušza ni za što.
“Ivan je dijete koje je od malih nogu savjesno odgovorno i mogu reći za svoju dob iznimno ozbiljno dijete, tako da sa školom nikad nije bilo problema, pa može trenirati svaki dan , kombiniramo plivanje i badminton svaki drugi dan, makar ponekad ujutro od 7 trenira plivanje i navečer ide na trening badmintona, nekad trenira i prije škole ako nema prvi sat ujutro”, opisala nam je majka njegove dane.
Kao i svi mi i sportaši su ljudi od krvi i mesa i njima ponekad treba dodatna motivacija, a Ivanu je dovoljno što napreduje i što ima podršku svih oko sebe.
“Nema nagrada, nema kazni. Samo ukazivanje na pogreške i pohvale dobih rezultata. Dijete uvijek mora imati podršku bez obzira na ishod turnira ili utrke u bazenu”, kazuje Ivana koja najbolje zna što njenog sina gura naprijed.
Rekla nam je i kako Ivan ne propušta treninge, osim ako je bolestan, a to je, srećom, rijetko. Čak i ako vikendom putuje, a zna prijeći i po 1600 kilometara, ovaj dječak u ponedjeljak odrađuje trening.
Skroman mali Zagrepčanin kojeg vesele pobjede
Ivana u sportu najviše vesele dobri rezultati i kada i sam osjeti da napreduje. Voli on i putovanja te sve nove prijatelje koje upoznaje putem. Ipak, od svih zemalja koje je posjetio, jedna mu je najdraža.
“Najljepše mu je bilo u Češkoj gdje je već treću godinu zaredom sudjelovao u pripremama s Češkim badmintonašima”, priznaje majka.
Ivan je prije svega sportaš i još uvijek djete pa i dalje ne razmišlja što sve zapravo želi postići. Vesele ga pobjede, a još uvijek nema velike snove, on igra i pliva svim srcem iz čiste ljubavi prema ta dva sporta i to je bit svega. Sportski snovi će doći s vremenom i držimo mu fige da mu se baš svi ostvare.
