Detalj za naježiti se: Subašić je imao čudesnu pomoć kod tri vrhunske obrane penala

1095

Svaka pobjeda ima svog junaka, a hrvatski trijumf u osmini finala svjetske smotre protiv Danske ima junaka, sjajnog sportaša, divnog čovjeka, vratara svjetske vrijednosti, Danijela Subašića. Sigurni smo da je prije svakog obranjenog jedanaesterca pomislio na svog pokojnog prijatelja, Hrvoja Čustića, nesretno stradalog nogometaša Zadra koji je poginuo naletivši na betonski zid, trčeći za loptom koju je Subašić ispucao.

Uvijek poslije svih svoih trijumfa Subašić skida dres i pokazuje cijelom svijetu majicu s likom svog pokojnog prijatelja. Koji mu je s neba dao snagu i usud da Hrvatsku vine visoko, u utakmici koja nas je već neodoljivo podsjećala na naše antologijske poraze, poput onog protiv Francuske 1998. i Turske deset godina kasnije. Sada, opet nakon deset godina svjedočili smo putu u tragičan ishod utakmice koj smo po kvaliteti trebali dobiti, no kako se nešto moraju pitati i uporni i dobri Danci to nije moglo biti lako.

Promašaj Modrića iz jedanasterca pet minuta prije kraja produžetaka naveo nas je da pomislimo na isto, na Francusku i Tursku, na suze, plač, još kad je Schmeichel počeo braniti jednaesterce Pivarića i Badelja… No, iznad svemogućeg Schmeichela bio je Daniel Subašić.

Obranio je tri jedanaesterca, iz nemoguće pozicije, iz pozicije gubitnika Hrvatska se prometnula u pobjednika.

No, kad se nakon svih uzbuđenja tijelo smiri, a duh počne razmišljati, ne samo slaviti, moramo reći da naša reprezentcija nije odigrala naročitu utakmicu. Ne, nije to bilo loše, ali ni blizu iz predstava protiv Nigerije i Argentine.

Dance se nije smjelo zanemariti, podcijeniti, riječ je o momčadi koja je nadtrčala Hrvate, no nema tehničkih mogućnosti posve iskoristiti kondicijsku superiornost. Što je utakmica duže trajala to je bila stresnija.

Hrvatska je u ovoj utakmici bila izgubljena već u prvoj minuti, pa se vratila u trećoj, pa je potonula u 115. minuti još jednom. Pa smo se kod prve, i treće serije jedanaesterca držali za glavu, mislili smo da nam nema spasa. Ali, Subašić, naš Danijel bio je fantastičan, tri obrane, rukom, nogom i tijelom bacili su Hrvatsku u trans, a Dansku u tugu.

Hrvatska sad u četvrtfinalu ide na domaćina Rusiju. Ma, tkogod naišao na naše momke neka znaju da nas sad uz veliku kvalitetu prati i sreća. Koja nam je prije toliko nedostajala, a znali smo isto biti dobri.

Autor: Andrija Kačić Karlin



Komentari