RK Zagreb je harao europskom rukometnom scenom tokom 1990-ih. Zagrebački su se rukometaši popeli na krov Europe 1992. godine i to po prvi put u povijesti, nakon što su u finalnim utakmicama svladali španjolsku TEKU Santander ukupnim rezultatom 50:38.
Zbog ratnih zbivanja, Zagreb nijednu utakmicu te sezone nije igrao na području Hrvatske. Proslavljeni stručnjak Zdravko Zovko vodio je s klupe nevjerojatno talentiranu generaciju predvođenu Pucom, Jovićem i Nenadom Kljaićem.
Na tome se nisu zaustavili, jer su samo godinu kasnije ponovili uspjeh, obranivši ‘pojas’ rukometnog prvaka Europe u finalnim obračunima s njemačkim Wallauom.
Puc za antologiju
U prvoj utakmici finala koja se igrala u Ledenoj dvorani, Zagreb je pobijedio njemačkog protivnika rezultatom 22:17, da bi u uzvratu bio poražen s 22:18 i tako stigao do svog ‘back to back’ naslova.
Dramatični uzvrat u Frankfurtu ispisao je stranice hrvatske rukometne povijesti. Tada je pokojni Iztok Puc tri sekunde prije kraja zabio pogodak za titulu, a prema mnogima radi se o najvažnijem golu u povijesti hrvatskog rukometa. Nogometnim rječnikom kazano, Puc je bio ‘Solskjaer i Sheringham’ u jednom.
Nakon duple krune, uslijedila su četiri uzastopna nastupa Zagrebaša u finalima, ali ovaj put s negativnim ishodom.
Kobna Barcelona
Dvije godine nakon ‘Pucovog finala’, Zagreb je poražen u finalu od španjolske Elgorriaga Bidasoe, a zatim je uslijedio trostruki okršaj (1997,1998,1999) sa zvjezdanom Barcelonom. Nažalost, katalonski gigant jednostavno je bio presnažan, ne ostavivši ni mrvicu šanse hrvatskom prvaku u toj finalnoj rukometnoj trilogiji.
