Dan kada je otišao Josip Kuže: ‘Nikada nam više neće mahnuti na ono naše: Jaaavi seee!’

359
Photo: Slavko Midzor/PIXSELL

Naš Joža, nažalost, nije doživio onu atmosferu o kojoj je sanjao.

Na današnji dan, 16. lipnja 2013. godine prerano nas je napustio gospodin, trener i Dinamovac, “jedan od nas” kako ga Boysi nazivaju – Josip Kuže.

Svoje ime i naklonost navijača stekao je svojom velikom ljubavi prema Dinamu, za kojeg je kao igrač igrao 10 godina, a u dva navrata je vodio i seniorsku momčad.

Na antologijskoj i nikad odigranoj utakmici između Dinama i Crvene zvezde 1990. godine Kuže se istaknuo po domoljubnom branjenju Dinamovih navijača od strane pristrane jugomilicije koja je pendrečila samo navijače Dinama, a da Delije nije ni taknula. Osim Kuže, navijače su branili i Vjekoslav Škrinjar i Zvonimir Boban. Od tada je Kuže već postao miljenikom Bad Blue Boysa.

S obzirom da je bio sklon kockanju, jedna njegova kasnija izjava da je “prokockao novac, a da su drugi prokockali svetinju” ostala je duboko upamćena kod navijača.

I tko onda ima veći porok? Jesam li ja veći kockar ako sam izgubio novac ili neki koji su izgubili dječje osmijehe i veselje navijača”, kazao je još tom prilikom Kuže.

Nažalost, Josip Kuže je prerano napustio ovaj svijet, na današnji dan 2013. godine kada je umro od leukemije.

Obilježava se četvrta godišnjicu njegove smrti, a igrači i navijači pokušavaju zanemariti prazninu koju je ostavio iza sebe. No, ona je tu, podmuklo podsjeća na Jožin voljeni Dinamo, na njegovu želju da opet digne Zagreb na noge zbog plavoga kluba.

Joža nažalost, nije doživio onu atmosferu o kojoj je sanjao, nije ponovio ’89. niti 2005., no ne sumnjamo da će mu njegovi dečki sa Sjevera ispuniti najveću želju. Do tada, prenosimo emotivan tekst kojim se njegov Sjever oprostio sa svojim voljenim trenerom.

“Nema više našeg Jože.

Samo nekoliko dana nakon što smo se prisjetili neprežaljenog Dražena, nedugo i nakon iznenadnog odlaska Joje Turine u dalekoj Švedskoj, u nedjelju nas je zatekla najgora moguća vijest.

Teško nam se pomiriti s bolnom istinom da ga više nikada nećemo vidjeti na Dinamovoj klupi. Da neće biti njegovog trećeg mandata, naše zajedničke “treće sreće”.
Skandirati ćemo njegovo ime još puno puta ali nikada nam više neće mahnuti na ono naše: “Jaaavi seee !!!” Falit će nam to… Jebeno će faliti!

Još uvijek ne možemo vjerovati da je onaj njegov nezaboravni dolazak pod naš Sjever, svjestan da će ga “ono” smijeniti, 31. listopada 2006. nakon pobjede protiv Rijeke 1:0, bio ujedno i posljednji, oproštajni… Zadnji u njegovom ovozemaljskom životu. Možda Joža, možda ipak ponovimo sve to u nekom boljem svijetu. Možda…

Naša grupa proživljava najteže trenutke svoje dvadesetsedmogodišnje povijesti. Početak naše agonije započeo je upravo nama neprihvatljivim tjeranjem trenera kojeg smo voljeli, kojem smo vjerovali, u čijem smo djelu uživali. Taj čovjek je uistinu bio JEDAN OD NAS.

I 13. svibnja 1990. kada je pomagao našim dečkima na terenu, i tijekom devedesetih kada je uvijek otvoreno i javno govorio- DINAMO, pa sve do aktualnih vremena u kojima posebno zvoni sada već mitska rečenica: “Jesam li veći kockar ja koji sam prokockao vlastiti novac ili neki koji su prokockali Svetinju, osmjeh djece i radost navijača!”.

Da, to je bio Josip Kuže! Gospodin, Trener, Dinamovac!

Naša agonija nažalost i dalje traje, ne nazire joj se kraj, a nedjeljna vijest najgora je moguća “sol” na otvorenu ranu. Godine su loših vijesti.

Kada već spominjemo tih naših dvadeset i sedam godina, nedavno smo ih proslavili zajedno, kao ekipa. U jeku slavlja stigla je najdraža i najiskrenija čestitka – izravno iz bolnice! Iste one u kojoj je u nedjeljno poslijepodne izgubio svoju najtežu tekmu. A godinama ih je u istom terminu dobivao! I to kako dobivao!

Kada smo ga posjetili ove zime u Zajčevoj, nedugo nakon što je objavio da boluje od teške bolesti, rekao nam je svoju, nažalost i posljednju želju vezanu za Dinamo: “Ajmo napravit ponovo atmosferu, ajmo dić’ grad na noge, ajmo ponovit ’89. i 2005.! Al’ samo vi to možete pokrenuti, kao i onda! Vi ste ta snaga Dinama!”.
Rekli smo mu da živimo za to, za taj dan, ako dragi Bog da s njim ponovo na klupi i bez…
Pružio nam je ruku svima i rekao: “Ajde dečki, ne brinite se, bit će sve OK!” Eto, nažalost nije…

Svaka riječ, svaka rečenica u ovim je trenucima zapravo suvišna, besmislena i samo dodatno pojačava tugu.
Najteže je zasigurno Jožinim najbližima i naravno da suosjećamo s njima u ovim trenucima nenadoknadivog gubitka.

Ali Josip Kuže je bio, jest i zauvijek će biti JEDAN OD NAS! I mi smo Njegova obitelj! Mi smo njegov voljeni – DINAMO!

Dragi naš Josipe,

Otišao si nam te sunčane zagrebačke nedjelje i kao što kaže pjesma – neće nas bez tebe veseliti utakmice nedjeljom, ali obećajemo ti – tvoju želju ćemo ispuniti!
Jednog dana kada…

Pokoj vječni pronađi u Gospodinu! I po posljednji put – HVALA TI ZA SVE!

Zauvijek tvoj Sjever.”



Komentari