Deset puta je rušio svjetske rekorde i jednostavno ne poznaje granice.
I dok većina nas na ronjenje gleda kao na razbibrigu tijekom godišnjeg odmora, Goran Čolak taj sport pretvorio je u svoj život. I to mislimo doslovno jer za ovog čovjeka ne postoje granice. Svjetske rekorde je rušio 10 puta i u nekoliko godina postao je najtrofejniji ronilac svijeta. Doduše, nikada ništa manje od toga nije ni dolazilo u obzir. Otkrio nam je kako je od samih početaka htio pronaći nešto u čemu će biti najbolji na svijetu.
“Kada sam otkrio i pronašao ronjenje na dah, brzo sam shvatio da je to ta stvar, u kojoj ću možda jednom moći biti najbolji. Možda je najbolji odgovor na pitanje o počecima, da nisam ja izabrao ronjenje na dah već je ono pronašlo mene.“.
Već na prvom treningu stvorila se neka veza između Gorana i dubina.
“Jednostavno sam osjetio nešto i to je bilo to, ništa drugo više nije postojalo. Nisam bio posebno dobar na početku, vidjelo se da imam potencijala, ali sumnjam da je netko tada mogao predvidjeti u kojem će smjeru i do kuda sve skupa otići.“.
‘Ronjenje na dah, za mene, nije ekstreman sport’
Za nas plivače s osnovnim znanjem o dubinama i ljubitelje dihalica ronjenje na dah je svakako ekstreman sport, ali Goran na to odmahuje rukom, kaže “sport kao i svaki drugi”, pa što ga onda svaki puta iznova zove u dubine?
“Ja bih rekao da je svaki profesionalni sport ekstreman, onda naravno neki nose više rizika od drugih pa ih ljudi zato doživljavaju ekstremnijima. Dosta je nejasan taj pojam ekstremnog sporta, ako gledamo opasnost onda je, statistički, naj ekstremniji sport onaj konjički, no rijetko tko ga doživljava kao ekstremnog. Ako su u pitanju fizički napori onda tu ima puno kandidata, triatlon, biciklizam.. no i njih rijetko tko doživljava kao ekstremne. Adrenalin možda.. ni tu nećete naći ronjenje na dah nego nešto sasvim drugo. U svakom slučaju za mene je to sport kao i bilo koji drugi, jednostavno nešto u čemu moraš jako puno raditi da dobiješ priliku biti medu najboljima.”
Goran od ronjenja na dah ne radi dramu niti spektakl iako bi na ovo drugo imao potpuno pravo. U svojoj vitrini ima 20 svjetskih odličja, od kojih je 11 zlatnih, deset srušenih rekorda i tri zlata sa svjetskih prvenstava. Ipak, jedan rekord malo mu je draži od svih ostalih.
“Teško je to reći, no možda onaj prvi. Kada sam prvi puta pobijedio na svjetskom prvenstvu i uz to srušio svjetski rekord. Sjećam se kao da je bilo jučer, iako je prošlo sada već 6 ili 7 godina. Nakon toga sam cijelu noć ostao budan čitajući komentare i reakcije ljudi na internetu, iako sam idući dan imao novu disciplinu u kojoj sam sretno ponovo osvojio zlato.”.
Ovakvu disciplinu malo tko posjeduje
Ronjenje na dah puno je više od samog sporta, čovjeku treba određena psihološka priprema prije zarona, a važno je i tijelo pripremiti na takav napor.
“Recimo da je ronjenje na dah u biti sklop dva sporta u jednom, ono bazensko ronjenje i dubinsko, iako su oboje ronjenje na dah jedino što im je zajedničko je držanje daha. Za bazenske discipline trening je sličan onom kakvog imaju plivači, uz puno vise specifike i držanja daha. Dok je more nešto sasvim drugo, više tehnički nego fizički usmjerena disciplina.“.
I nemojte očekivati da Goran u sebe trpa brzu hranu, pizze i ostale fine, ali nezdrave stvari. Njegovo tijelo njegov je instrument i o njemu ovisi kada se spusti u morske dubine, a priprema za zaron sastoji se od nekoliko faza.
“Kao i u svakom sportu, imate razdoblje bazične pripreme, koje, kako se bliži natjecanje prelazi u specifičnu pripremu i onda taper na kraju. To bi značilo onaj finalni odmor prije natjecanja. Tako nekako izgleda periodizacija u svakom sportu, pa tako i u ronjenju na dah. Bazni dio se sastoji od zbilja svega, plivanja, ronjenja, teretane, držanja daha, tehnike, taktike.. dok se specifika radi ovisno o disciplini za koju se pripremate. Odmor je sam po sebi jasan.“.
Nije lako biti sam sa svojim mislima u dubinama
Mnogima nije lako biti sam sa sobom i svojim mislima, a sve to još je teže kada u priču dodate ekstremne uvjete, dubinu, i ponekad vrlo nisku temperaturu vode. Čini se da Goran nema problema s time, odnosno ima rješenje za sumnjive misli koje bi ga možda mogle obuzeti, a njegov savjet primjenjiv je na sve sfere života.
“Razmišljam o poslu koji treba obaviti. Zaron je kao zadatak koji dobijete na poslu ili u školi, i treba ga riješiti najbolje što možete. Tako je i u sportu, tijekom zarona se koncentriram na izvedbu i na stvari o kojima moram brinuti, tehnika, brzina, opuštenost i tako dalje.. sve ostalo pokušam isključiti i o tome ne misliti. To je jedini način da se nosite s velikim pritiskom u bilo čemu, sportu, poslu ili životu.“.
Kada smo kod pritiska, nismo mogli ne upitati Gorana gdje se i kada susreo s najekstremnijim uvjetima.
“Natjecanja i treninzi u moru ponekad znaju biti malo ekstremni ovisno o uvjetima, iako naravno ako postane previše onda se natjecanje odgodi za neki ljepši dan. Nedavno na Europskom prvenstvu u Italiji je bilo dosta ekstremno, s temperaturom mora koja je padala do 12 stupnjeva na dubini, kišom i vjetrom.“.
Čak ni takvi uvjeti Gorana nikada nisu pokolebali, a odustajanje za njega nije bila opcija.
“Imao sam padova i loših trenutaka, ozljeda.. međutim nikada mi nije palo na pamet da je to kraj i isto tako nikada nisam izgubio motivaciju. To je ono što ja radim, u čemu sam dobar i što volim.. Ne znam sto bih drugo radio da se ne bavim ronjenjem na dah, samim time mi ne fali motivacije niti želje za natjecanjem i dokazivanjem.“.
S ronjenjem na dah ne kreće se od djetinjstva
Iako je za većinu sportova bitno krenuti što ranije, ronjenje na dah ovdje se malo razlikuje. Sam Goran krenuo se natjecati tek s 22 godine, ali uvijek je rekreativno ronio.
“Ronjenje na dah je sport koji obično regrutira sportaše koji su malo stariji, iz ostalih sličnih sportova poput plivanja, sinkroniziranog plivanja za cure, vaterpola, triatlona. U principu, bilo čega što ima veze s vodom.“.
Ne voli preporučivati sport nikome jer vjeruje da je na svakom, osobno, odluka o tome s čime se žele baviti.
“Ne možete nekome preporučiti sport, ili se nečim želite baviti jer vam se sviđa i zanimljivo vam je ili ne želite. Ako spadate u ovu prvu skupinu onda vam preporučujem da probate jer je to sport koji je poprilično drugačiji od većine sportova s kojima se svakodnevno susrećete.“.
Na bazenima je već praktički doktorirao i postigao sve što je mogao, ali uvijek postoji nešto do čega još nije stigao.
“Trenutno sam u završnoj fazi priprema za Europsko bazensko prvenstvo koje će se održati u Italiji, nakon toga sam na dubinskim pripremama za isto prvenstvo samo ono dubinsko koje će biti u Turskoj. A od posebnih želja i motiva, recimo da su to dubinske discipline, u onim bazenskima sam objektivno postigao već sve, nekoliko puta.“.
>>> (FOTO) SLABOVIDNA SKIJAŠKA PRVAKINJA: Eva nam je otkrila kako je skijati oslanjajući se na sluh
>>> Nadljudska snaga u ženskom tijelu: Magdalena Cvetko je dizačica utega kraj koje bi se mnogi muškarci mogli posramiti
