Ćiro: ‘Danas će se slaviti naslov pred 20.000 ljudi, ali ono što sam ja doživio bio je moj najveći uspjeh!’

Ćiro Blažević (Foto: Nera Simic / CROPIX)

“Ne, ne mogu se ta vremena uspoređivati, a ovih dana smo ih se toliko puta prisjetili. Te famozne 1982. godine. Da, ja sam slavio naslov pred 60 tisuća ljudi na Maksimiru, i to je moj najveći uspjeh. Veći od brončane medalje s reprezentacijom, stalno to tvrdim”, dočekao nas je trener svih trenera Ćiro Blažević.

A neugodno nam ga je i nazvati s obzirom da je bolestan, da štedi energiju i čuva se stresa. Opet, on toliko voli medije i svoja sjećanja i ne pada mu teško razgovarati o događajima koje je, ajmo tako reći, i sam kreirao.

„Kažete, na zadnjem kolu protiv Hajduka biti će 20 tisuća ljudi. Mislim da bi bilo više da je stadion bolji i veći. Opet, ono vrijeme je neponovljivo. I ponosan sam na sve što sam prošao, sad pri kraju svog života uživam u sjećanjima, kazuje nam Ćiro. I nastavlja: „Nogomet nije izgubio na popularnosti, nego je postao nekako prebrz.

Ćiro Blažević i Bruno Petković (Foto: Ronald Gorsic / CROPIX)

Ne, ne mislim na zbivanjima na terenu, nego ima toliko utakmica da se čovjek malo i teže snalazi. Pratio sam prvenstvo, ako mislite da ću reći da Dinamo nije zaslužio prvenstvo onda se grdno varate. Momčad koja ima Oršića u Hrvatskoj mora biti prvak? Ima u Dinamu sjajnih igrača, više nego u konkurenta. I tu je jedina tajna„.

Koliko se nogomet uopće promijenio u zadnjih nekoliko desetljeća?

„Neki vele puno, a ja velim malo. Pravi igrač je uvijek pravi igrač. I što više imate prvih igrača to kao trener možete biti bolji. S lošim igračima imate više posla, ali možete dobrim radom od slabijeg igrača stvoriti dobru robu. Eh, to su ond pravi treneri. Zato sam ja volio uvoditi mlade igrače u prvu momčad, pa čak i one za koje se sumnjalo da će biti dobri. Jesam li imao nos? I nos i hrabrost sam imao. Vele čak da se i danas više trči. Hmmm, ne znam trče li više od mog Bručića osamdesetih. Samo jedna digresija, danas je manje driblera a više igrača posebnih zadataka. Nekako kao da danas talent nije toliko na cijeni kao u moje vrijeme. Recite mi jel’ se varam„?

Ma, kako bi se vi varali?

„Dobro je što nam liga jača, znam iz svog vremena, uvijek je izborniku gušt uzeti igrača iz domaćeg prvenstva. To vam puno znači, oni pozvani iz HNL-a su najveći motiv mladim momcima. Jedni guraju druge. Evo, i sad Dalić može, to i radi, pozvati uvijek nekoliko igrača iz hrvatskog prvenstva u reprezentaciju. Ja vam vjerujem u Dalića i nemojte me ništa pitati o njemu što bi ga moglo kompromitirati. I vjerujem u dobar rezultat na SP u Kataru. Znate što sam godinama pričao, mi smo najtalentiraniji narod za nogomet u cijelom svijetu.”

Ćiro (Foto: Damir Krajac / CROPIX)

Hajduk je ove sezone ozbiljno zaprijetio Dinamo, to nam je motiv da vas pitamo o vašim danima u Hajduku. Ispada da tamo niste uspjeli…

„Ponudu Hajduka prihvatio sam jer me Mamić istjerao iz Dinama, bio je to neki moj izraz inata prema toj nepravdi. Premda sam kao dinamovac oduvijek simpatizirao Hajduk smatrajući ga velikim sportskim suparnikom. U Hajduku sam bio četiri mjeseca, ostao bi i duže da se nije dogodilo to što se dogodilo. U četiri mjeseca ne možete puno napraviti. Ali, u tom sam razdoblju shvatio kako je Hajduk veličina svjetskih razmjera. U nekim detaljima i veća od Dinama. Po svojoj opstojnosti, ljubavi, fanatičnosti koju izaziva – Hajduk je veći. Jer, da nije takav, već bi se davno raspao„. A što se dogodilo da ste morali „pobjeći„ iz Hajduka? „Dugo bih bio trener Hajduka da me nisu potjerali. Otkaz mi je dao tadašnji predsjednik Hajduka Branko Grgić. Ali, to nije bila njegova odluka, on je samo bio izvršitelj naloga kojeg je sam sam tadašnji premijer Ivo Sanader. Grgić je bio samo Sanaderov pijun”, zaključio je Ćiro.

Komentari