Dinamo se vratio, na briljantan način. Uspjeh Modrih došao je u pravu vrijeme. Gostujuća pobjeda 3:00 protiv belgijskog Genka bila je rapsodija i došla je u ključnom trenutku kada smo svi mislili da ni naši prvaci mogli biti tek statisti u Europskoj ligi.
Možda nas je uplašio poraz protiv West Hama, na domaćem terenu, ali Dinamo je pokazao da je akter ove skupine i ne bježi od glavne uloge.
Kada je Ademi oteo loptu veznom redu Genka, proigrao Oršića koji se sjurio u kazneni prostor i zavrnuo za Ivanušeca – sve je bilo jasno. Dinamo ima recept za belgijsku postavu. Ivanušec je dao gol kakvog se ne bi postidjeli ni najjači svjetski nogometaši. Nije isprve tukao, dodirom je loptu smirio, a Belgijanci su popadali očekujući udarac. Koji je uslijedio trenutak kasnije, u neobranjenu mrežu. Bila je to akcija kao s kompjutorskih igrica.
Strah je nestao
Kad je i jedan belgijski napad završio gađanjem u Livakovićevu vratnicu – strah je nestao. Belgijanci su se pogubili. Kazneni udarac lukavo je realizirao Bruno Petković koji je ostavio vratara na krivoj nozi.
Nastavak je ponudio sliku Genka koji je očajnički napadao, ali Dinamo se mirno branio. S jedanaest metara, kao snajperom, uz desnu vratnicu točno je pogodio, još jednom, Bruno Petković i Dinamu osigurao veličanstvenu pobjedu s tri gola razlike.
U konačnici, Dinamo ovakvim tempom može doći do visokih pozicija, a postava je, očigledno bila ona prava.
