Vremena isukanih noževa, figurativno rečeno, davna su prošlost u Dinamu. Za vrijeme vladavine Zdravka Mamića, ali i u kasnijim periodima, bilo je svega i svačega. Iako ta scena nije vezana uz Dinamo, sjetit ćemo se one famozne “proklet bio na Božić 2010.”, koja još i danas odzvanja s mnogih soundboxova i Youtube-partija. Danas je sve skupa ipak nešto uglađenije, nalik modernim vremenima u kojima se, kad se ratuje, to više čini preko tipkovnice nego oči u oči.
Čudan potez na dodjeli sportskih nagrada: Je li nepravedno zakinut sjajni zagrebački mladić
Dinamova Skupština u istom će sastavu ostati do ožujka. Isto kao i ostala upravna tijela. A to je ono što je trebalo znati i prije održavanja ovogodišnje predbožićne čajanke na Maksimiru. Iako i dalje ostaje veliko pitanje hoće li sve skupa amenovati gradski Odjel za opću upravu, velika većina involviranih u procese ponaša se kao da hoće. Ima i onih koji se nadaju nekom novom prevratu, a tko zna, možda ga i dočekaju.
Dinamo je kao klub, na opakoj prekretnici. I dojam je, u kojem god smjeru da krene, čeka ga razdoblje teške neizvjesnosti. Još uvijek se ne zna tko će kao lučonoša povesti modru obitelj kroz novo razdoblje, a to bi se do ožujka i izborne Skupštine itekako trebalo iskristalizirati. Nakon izglasavanja novog Statuta i financijskog plana za iduću godinu, traži se novi istureni lider za buduće razdoblje. To bi barem bio logičan slijed razmišljanja.
Što ako negdje zapne?
Barem do ožujka, a tko zna, možda i kasnije, na čelu kluba je Mirko Barišić. On je sa sebi odanim skupštinarima i članovima Izvršnog odbora uspio osigurati to da se njegov mandat u miru privede kraju. Ovo “miru” valja shvatiti uvjetno, jer samo u prošlih godinu dana, od lanjske prosinačke (zasad zadnje verificirane!) pa do ove Skupštine prošao je kroz sve i svašta.
Navijače je aktualna uprava znala non-stop izluđivati nekim igricama iza leđa, nabacivali su se skupštinskim, izvršnim i nadzornim mjestima koliko su stigli. Ne znajući pritom, da su upravo navijači (članovi) kluba potporni stup bilo kakvih skretanja u pravcu demokracije u Dinamu. Bez njih, sasvim je sigurno, neće biti moguće formirati bilo koje tijelo u Dinamu.
Od prosinca do prosinca razne su strane na jednako razne načine kroz niz navrata pokušale opstruirati rad Dinama. A taj isti Dinamo nema više vremena za čekanje, jer mora ga se pokrenuti iz gliba u koji je upao. Bilo je neminovno da će upasti, bez (odgovornih) ljudi na odgovornim funkcijama. Klub koji nema sportskog direktora, klub čija se skautska mreža u bitnome srozala, klub čija nogometna škola više ni izbliza ne producira tkivo koje je potrebno da bi Dinamo bio igrački jak… Sve je to, i to već neko vrijeme, kruta stvarnost, ma koliko je se neki trudili sakriti.
Klub iznad svega
Ako do ožujka ili kasnije, u svim tim internim odnosima, legislativnim stvarima, na bilo kojoj razini stvar zapne, Dinamu zaista prijeti nova doza teškog vremena. Klub mora održavati sve njegove pogone, naprosto mora misliti na sportske uspjehe i time osigurati stabilnost i kontinuitet kojeg je godinama mukotrpno gradio.
Ljudi koji vode klub o tome bi ipak, na kraju dana morali primarno razmišljati. Dalje od foteljaštva, borbi za što veće urede i svega toga mora biti dobrobit Dinama.
