‘Bože, kakav dan! Lijepo li je Hrvat biti!’ Komentar pobjede Vatrenih od kojeg ćete se sigurno naježiti

335
Photo: Igor Kralj/PIXSELL

Inače, lijepo je Hrvatom biti. Ali, sinoć, ljeta Gospodnjeg 2018. godine biti Hrvat je tako lijepo da bi smo željeli da nas ovaj ushit, ponos, sreća, dragost drži zauvijek. U kakvoj je partiji je naša nogometnu vrsta razmontirala Argentinu, svjetskog doprvaka s najboljim nogmetašem svijeta, barem tako tvrde, Messijem, to je već antologija.

Sa zadnjim sudačkim zviždukom smo shvatili da smo da smo nazočili antologiji, pobijediti tako snažnu momčad, takvu nogometnu naciju, nadvisiti takvu snagu – pa to je epohalno.

Neka se ne naljute prethodni igrači i izbornici, ma ni ne smiju, ovo je najbolja partija Hrvatske svih vremena. Onaj tko je nazočio ovoj utakmici imat će što pričati unucima.

Takvo zajedništvo na terenu, taktika, želja, usredotočenost, pa to je bilo toliko lijepo da smo u nekim trenucima mislili da smo u najljepšem snu. Kako je izbornik Dalić sjajno pripremio utakmicu, kako su igrači njega poslušali, kako su se naši igrači ponašali na terenu, ma to je bila rapsodija koju u životu kao navijači nismo doživjeli.

Ni Argentine ni Messija nije bilo na terenu. A gdje su bili? Ispod, iza Hrvata, negdje daleko. Vidjeli smo da su Argentinci bili u šoku kad su spoznali na kakvu su se momčad namjerili. Nisu mogli doći k sebi.

U Hrvatskoj nije bilo lošeg čovjeka, a vratar Subašić jedva da je imao dvije-tri intervencije koje je lako riješio. Napad je bio poput sječiva, a obrana poput utvrde. Vezni red je bio poput ljepila, spojio je obranu s napadom, Argentina je odigrala utakmicu u kojoj su se toliko osramotili. Da nisu stvorili niti jednu pravu prigodu.

Borbenost Hrvata bila je impresivna, a kad uz takvu želju dodate neupitnu kvalitetu onda dobijete najljepšu nogometnu predstavu kakvu su Hrvati predveli.

Ova zemlja koju toliko volimo i koja tako grca u sebi specifičnim problemima dobila je satisfkciju koja liječi, oporavlja, diže, koja nam može pomoćid da svi budemo bolji, da budemo kao naši nogometaši.

Bože dragi, kakav dan, kakva radost. Znamo da smo je zaslužili, ali bojali smo se da nećemo nikad u tome uživati. Sad smo i to doživjeli i sjećat ćemo se ovih trenutaka cijeli život.

Volim te, Hrvatsko!

Autor: Andrija Kačić Karlin



Komentari