Dinamo je ovog ljeta ponovno posegnuo za Alžircima. Poslije El Soudanija, Dinamovog “Mr. Derbyja”, Alžir se kroz (n)ovu dvojicu predstavnika u Maksimiru transformira u svojevrsni rudnik zlata. Riječ je naravno o Ismaëlu Bennaceru i Mounsefu Bakraru.
Mi ćemo se u ovom slučaju fokusirati na Bakrara. On je u 13 nastupa na učinku od sedam pogodaka i dvije asistencije, a iako je tri pogotka potpisao u pobjedi protiv imenjaka iz Predavca u Kupu, protiv Hajduka je na Poljudu spakirao “bombu” za špice nogometnih emisija, protiv Fenera je odapeo iz mjesta u malu mrežu, a protiv Rijeke je, eto, zabio u maniri “killera”.
“Teška utakmica, bili smo pod pritiskom nakon poraza od Vukovara. Ali zahvalan sam igračima jer su dobro odigrali u prvom poluvremenu, u drugom smo možda bili malo umorni, siguran sam da će navijači to shvatiti. Hvala treneru i stručnom stožeru koji rade sjajan posao na terenu i izvan njega”, rekao je nakon utakmice protiv Rijeke.
Bez njega teško
“Pad u igri? To je normalno jer smo čekali Rijekinu reakciju, igrali su dobro. Mi smo se branili jako dobro, mogli smo zabiti još koji gol, mogli smo u prvom poluvremenu voditi s tri gola, ali ušao je jedan. U drugom smo se branili, pritiskali, Hoxha je napravio razliku. Takva je bila utakmica.”
Nakon što je zabijao Hajduku i Rijeci, ali i, zapravo, donio bod u Švedskoj, Mounsefa Bakrara gotovo je nemoguće izostaviti u skiciranju udarnih postava za iduće utakmice. On je u Dinamo stigao među zadnjima i kao treća špica iza Belje i Kulenovića no sad je igrama i učinkom pokazao da se bez njega teško može u redovima Plavih.
Osim što Dinamu donosi zlata vrijedne golove i bodove igra mu je nepredvidljiva i dinamična, pomalo nekih svojih potezima i golovima podsjeća na velikog Dudua. Doprinos 24-godišnjeg Alžirca sve je važniji, a za Dinamo je zasad odigrao ukupno, 523 minute. Kad se sve sagleda bez njega više nije moguće zamisliti Dinamov napad unatoč tome što se po hijerarhiji ispred njega Beljo i Kulenović.
