Na brdu Mali Plazur razlijeva se drevni grad, kao izvor legendi krasi gospodski šešir uglađenog Zagreba.
Povijesni spisi govore da je Medvedgrad sagradio biskup Filip u 13. stoljeću, za obranu, tada neutvrđenog, Kaptola. Izmijenio je oko 107 vlasnika, a kao zadnji vlasnici bilježe se grofovi Kulmer. Nakon potresa 1590., potaknuti velikim oštećenjem grada, Kulmerovi se sele u kuriju u Šestinama (dvorac Kulmer).
Medvedgradski vlasnici, u suradnji s Kaptolom, pljačkali su okolna sela tijekom sukoba između Gradeca i Kaptola, stoga je Medvedgrad sijao strah svojim susjedima. S obzirom na tadašnju praznovjernost koja je bila raširena, stanovnici ovih sela tkali su priče i mitove upućene Medvedgradu, čime su nam ostavili legende koje i danas prepričavamo. Jedna od takvih je i ona o Crnoj kraljici, iza čijeg se imena krije Barbara Celjska po pretpostavkama povjesničara.
Crna kraljica za sobom vuče brojne priče spojene u ovoj legendi, a verzija ima mnogo. Jedna od takvih je i ona o Kraljičinom zdencu.
Prema jednoj verziji zbog velike suše presušila su sva vrela, osim dubokog zdenca na Medvedgradu. Narod izmučen od žeđi uputi se k Crnoj kraljici i zamoli od nje vode, koju im je kraljica uskratila. Narod očajan proklinje grad, a nju baci u šumu, punu medvjeda. Kada je narod došao do ovog mjesta, primijetili su to vrelo kojeg prije nije bilo, a zdenac u Medvedgradu presahnu. Druga verzija pak govori kako je kraljica sama dolazila na ovaj zdenac po vodu, iz straha da će je dvorjani pokušati otrovati. Time je zdenac dobio ime po njoj.
Tko je ustvari bila Crna kraljica?
Barbara Celjska je bila žena kralja Žigmunda Luksemburškog koji je često izbivao iz zemlje pa ga je tako ona zamijenjivala na prijestolju. U povijest je upisana kao žena izvanredne ljepote. Krasile su ju inteligencija, oštroumnost i sklonost politici, a navodno je gajila ljubav prema oklutizmu i alkemiji. Oblačila se u crno zbog čega je i prozvana Crnom kraljicom. Njezin suvremenik, papa Pio II., okarakterizirao ju je kao razuzdanu i poročnu, što je potisnulo njene druge osobine. Život je završila tragično- umrijevši od kuge.
Malo je žena koje intrigiraju poput Barbare Celjske. Stoljećima nakon njene smrti o njoj još uvijek kruže mitovi i legende- bila je vražja ljubavnica ili možda vještica, spominjana je čak kao vampirica koja je pohodila Varaždin u potrazi za svojim žrtvama. Ta informacija nalazi se u pojedinim knjigama koje se bave ovom tematikom i govore kako je Barbara Celjska ustala iz groba u Knegnicu te odnosila živote mladih ljudi. Na njihovim vratovima nalazile su se krvave rane okarakterizirane kao vampirski ugrizi.
Barbara Celjska bila je inspiracija mnogim autorima koji su, pretpostavlja se, informacije crpili od ondašnjih ljudi. Ova mistična žena, ostavila je dubok mračni trag u sjećanju ljudi s naših prostora.
Crna kraljica nije jedina intriga Medvedgrada
Medvedgrad nije obilježila samo Barbara Celjska. U narodnim predajama nalazimo u njemu svakojakih bića, a jedno od poznatijih je – vukodlak. Medvedgrad je navodno imao svog vukodlaka, što je čak svojevremeno objavljeno u novinama. Purgeri su vikende često provodili u hladu Medvedgrada pa su tako, u jednom periodu, susretali ovog zanimljivog stanovnika zagrebačke gore. Strah se proširio okolicom te je morala urgirati i policija. Pronašavši vukodlaka, otkrilo se da je to ustvari čovjek u bijegu iz umobolnice koji se raščupan i zgrčen od straha skrivao u ruševinama dvorca. U prestrašenim očima onih koji su ga sreli, ovaj nesretnik transformirao se u opasnog vukodlaka.
Drevnost Medvedgrada uvijek je bila dobar povod za svakojake maštarije, ali je budila i inspiraciju naših velikih književnika. Njegove legende oživjela je Zagorka, skinuvši s njih prašinu i utkavši ih u povijesne činjenice čime nam je podarila pravo književno blago.
No postoji još jedan zanimljivi detalj – tuneli koji ispresjecaju podzemlje Gornjeg grada i Kaptola te vode do Medvedgrada. Je li i ovo produkt mašte ili možda istina? Jednom ćemo otkriti, a dotad… uživajmo u mističnosti obavijenoj oko ove prekrasne utvrde.
