Gospon Fulir kultni je šarmer i oličenje je pravog kicoša i zavodnika 1930-tih godina.
Gdje su nestali oni pravi zagrebački šarmeri, tko su zapravo oni ili još bolje pitanje – kako ih prepoznati? Izumrla vrsta ili tek mit/legenda o kojoj su rado govorile naše bake, mlađim generacijama ostaje nepoznato. Međutim, upravo zahvaljujući jednom od najboljih ostvarenja naše kinematografije ”Tko pjeva, zlo ne misli”, mi mlađi barem na ekranu možemo vidjeti kako to izgleda kada zagrebački frajeri šarmiraju i zavode.
Prema svemu sudeći, čini se kako uleti prije i danas, itekako razlikuju i to na štetu današnjih Purgera…
ŽENE O ULETIMA: ”Bolje da šute nego da valjaju takve gluposti”
Djevojke su nam ispričale svoja iskustva s mladićima.
“Jednom sam sjedila kod fontane u Importanneu i potpuni stranac mi je prišao i rekao:”Bok, vjeruješ li ti u ljubav na prvi pogled ili da ponovo prođem pokraj tebe?“, Karolina je ostala zatečena
“Javio mi se poznanik preko fejsa i nakon ”bok, kako si?” i mog odgovora dobijem sliku njegovog alata“, kazala nam je Marija koja od užasa nije znala što učiniti.
Slično iskustvo s fotografijom i nemoralnom ponudom imala je i Martina kojoj je također poznanik poslao fotografiju.
“Ah najveći klasik svih udvaranje je kad ti dođe frajer i kaže: “Alo mala, šta’š pop’t?”, prepričava svoje iskustvo Lorena.
“Jedne prilike sam upoznala dečka u klubu, prišao mi je i izjavio a jesi dobra, oćeš se kopat u moje groblje?”, prisjeća se Petra i kaže kako se nasmijala kao nikada.
”Di si ribo, ja sam gradela”, kazala je jedna od djevojaka koja priznaje kako bi im bilo bolje da šute nego da ”valjaju takve gluposti”. Jedan od uleta koji također neće zaboraviti bio je: ”Jel ti tata bio u ratu kad je napravio takvu bombu?”
PRIČA JEDNE BAKE: U braku sam preko 50 godina, osvojio me dobrom čagom i poljupcem u ruku
Prema svemu sudeći, romantični uleti postali su dio prošlosti ili su možda ionako bili rezervirani samo za filmski scenarij. Međutim, priča bake Jelke dokazuje kako su muškarci prije, itekako znali kako zavesti curu.
”Bio je plesnjak i ja sam bila sa svojim prijateljicama. Nikada neću zaboraviti kako smo odvaljivali na swing, cijela diskoteka je bila na nogama, nismo lamatali glavama i rukama kao vi danas, baš smo čagali. I odjednom mi se iza leđa stvorio on, visok i crn, primio me za ruke i počeo samnom plesati, a na kraju, poljubio mi je ruku. Eto ti vraže, pala sam u mrežu ovog čovjeka s kojim sam danas više od pedeset godina”, kazala nam je baka Jelka kroz smijeh te priznaje, udvaranje i prilaženje djevojkama prije je bilo puno prirodnije. Jelka je cijeli svoj život provela u Zagrebu i za sebe kaže kako je prava Purgerica te kako u dušu poznaje stare zagrebačke zavodnike.
”Ti gledaš mala ko tele u taj telefon, sva se grbiš i smiješ, umjesto da te dečko odvede na sok vi se dopisujete i onda kaj? Misliš da si ga upoznala i onda shvatiš da je zapravo neki manijak, nema do otvorene komunikacije i priče oči u oči”, rekla nam je ova Zagrepčanka koja se rado prisjeća vremena kada je gospodin Fulir bio prava zvijezda i hit među ženama.
”Fulir je zagrebačka legenda, obožavam taj film, vrati u dane kada je sve bilo puno živopisnije i baš tako kako gledate u filmovima, uvijek je bilo manje i više pristojnih žena samo se za to danas više zna. Ali, da su danas dečki malo pogubili kompas i ne znaju sa ženama, pogotovo onim kvalitetnim – to je dame moja istina”, kazala je naša sugovornica.
Fulirove manire kao što je ljubljenje ruku i blagi naklon – odlike su svakog iole dobrog zavodnika 1930-ih godina. Mnoge djevojke bi možda ipak pale na taj za današnje vrijeme “čudan stil” udvaranja, nego na nemoralne ponude i nekulturne povike dok s ekipom ispijate drugu bocu “jegera”.
[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]Fulir je umjetnički obrazovan, savršenih manira, igra tenis i živio je na sedamnaestom katu hotela u Milanu, što je Franji nepojmljivo. Kao takav, remeti rutinu zatvorenih i nadasve praznih svjetova Franje, Mine i Ane. Svatko od njih u njemu pronalazi nešto što bi želio imati ili biti: za Anu on je muškarac s kojim bi napokon mogla doživjeti ljubav o kakvoj je sanjala (odnosno čitala), za Minu to je prilika da prestane biti usidjelica i napokon ispuni i tu točku društveno zadanog obrasca, a za Franju on ima dvostruko značenje: on je faktor koji bi ga mogao riješiti naporne Mine, a s druge je strane ljubomoran na njega jer je Fulir pravi kozmopolit.[/box]
”Ja ljubim jer tako hoće srce mojeee…”
Slatkorječiv i ugledan, kavalir je koji postaje ovjekovječen ulogom Relje Bašića u svima dobro poznatoj romantičnoj komediji ”Tko pjeva, zlo ne misli”.
Radnja ovog kultnog filma smještena je u tridesete godine dvadesetog stoljeća u Zagrebu. Mlada i privlačna gospođa Ana Šafranek osjeća se zarobljeno i pomalo dosadno u braku sa svojim mnogo starijim mužem Franjom.
Prilikom izleta u Samobor srce joj svojim kavalirskim gestama i očitom naklonošću razgali markantni kicoš gospodin Fulir, koji je uskoro posjeti u njezinu zagrebačkom stanu i izjavi joj ljubav. Istovremeno, u naočitog Fulira se zagleda Anina starija sestra Mina, neugledna usidjelica. Franjo se dosjeti da bi bilo zgodno Fulira oženiti s Minom, što se nimalo ne svidi Ani. Svjedok tih ljubavno-obiteljskih peripetija je mali Perica, sin Šafranekovih. Scene u dvorištu snimljene su u kući u Basaričekovoj 11 na Gornjem gradu u Zagrebu. Često spominjana krčma “K Šnidaršiću ” inspirirana je legendarnom starozagrebačkom gostionicom koja se nalazi u susjednoj kući u Basaričekovoj 9.
I za kraj, pogledajte savjete i način na koji je on “uletavao”, možda vam dobro dođu.
