Ovogodišnje večeri bit će upamćene i po prikazivanju predstave Olivera Frljića. Njegove režije, nekoliko godina nisu bile dobrodošle u Zagrebu.
U ovogodišnjoj, poprilično ljutoj konkurenciji na 32. “Gavellinim večerima”, s dvije osvojene nagrade slavila je Euripidova “Medeja” u izvedbi Slovenskog narodnog gledališča Maribor i režiji Olivera Frljića.
Protekli tjedan u Gavelli se moglo pogledati 11 predstava. Neke od njih, poput drame “Ljudi od voska” zagrebačkog HNK i ZKM-ove “Črne mati zemle” već su osvojile nagrade i probudili zanimanje široke publike.
Žiri u sastavu Ivana Buljan Legati, Sebastijan Horvat i Damir Karakaš, u četiri kategorije nagradio je tri gore spomenute predstave. Sve su četiri nagrade dodijeljene, usudim se reći – zasluženo.
Arhetipski čovjek iz naroda
Nagradu za najbolju mušku ulogu osvojio je Siniša Popović za ulogu Nikole u HNK-ovim “Ljudima od voska”. U možda najboljem komadu dramskog pisca Mate Matišića, Popović tumači samohranog oca i udovca kojem je kći počinila samoubojstvo. Nevjerojatno mirna, staložena izvedba Siniše Popovića donijela je arhetipskog čovjeka iz naroda, koji se ni pod koju cijenu ne odriče svojih moralnih uvjerenja.
U kategoriji najbolja režija slavila je Dora Ruždjak za režiju kazališne varijante odličnog romana međimurskog pisca Kristijana Novaka, “Črna mati zemla”. Dora Ruždjak, koja se nerijetko bavi opernom režijom i ona joj je svojevrsni zaštitni znak, briljantno je postavila Novakov hit roman na kazališne daske. “Črna mati zemla” ispisana je gusto i vrlo složenom naracijom, a njena su redateljska rješenja jednostavna, kreativna i vizualno dojmljiva.
Ipak, najiščekivaniji naslov 32. Gavellinih večeri bila je “Medeja” Slovenskog narodnog gledališća Maribor u režiji Olivera Frljića. Začudo, ispred kazališta ovoga puta nije bilo desničarskog lumpenproletarijata s mržnjom i transparentima. Izgleda da, nasreću, ne prate dovoljno revno kazališne repertoare. Ili cijene stvaralaštvo grčkog tragičara Euripida pa su Frljiću ovoga puta progledali kroz prste.
Medeja pjeva Internacionalu
Iznenadio me Frljićev pristup Euripidovu klasiku koji je snažnim, gotovo suvremenim jezikom prije skoro dvije i pol tisuće godina progovorio o nepravdi koju žene trpe u staroj Grčkoj. Bez puno postmodernističkog petljanja, Frljić je Medejinu tragediju uspio približiti modernom gledatelju. Medeju je prikazao ne samo kao uvrijeđenu klimakteričnu ženu koja iz ljubomore ubija mlađu suparnicu, kako se ovaj komad često nepravedno čita, već kao obespravljenu vladaricu koja zbog rodne neravnopravnosti, ali i negrčkog, barbarskog porijekla ne dobiva ulogu u vlasti kakva joj pripada. Medeja je svoju djecu povukla u smrt, ne samo da kazni Jazona koji prolazi kroz krizu srednjih godina, već zato što shvaća da je bolje da poginu od njene vlastite ruke nego da ostanu na milost i nemilost njenim suparnicima u ljubavi i vlasti.
Nataša Matješec Rošker, koja tumači Medeju nagrađena je kao najbolja glumica. Također zasluženo. Njena Medeja nosi hlače, i to doslovno, ispod vjenčanice (pogođeni kostimi Sandre Dekanić) te se bez dlake na jeziku, srčano upušta u rasprave sa svojim neprijateljima. A kada shvati da razgovor ne pomaže, odlučuje se za krvavi plan b. Slovenska glumica Nataša Matješec Rošker kao Medeja istovremeno je krhka i osjećajna; okrutna i beskompromisna. U jednoj sceni Medeja svojoj dadilji ironično čak i zapjeva Internacionalu.
Frljić : “Vraćam se u Zagreb”
Ovogodišnje, 32. Gavelline večeri bit će upamćene i po još nečemu- prikazivanju predstave Olivera Frljića. Njegove režije, nekoliko godina nisu bile dobrodošle u Zagrebu. Točnije, od predstave “Hrvatsko glumište” (jesen 2014.), upamćene po tome što glumci nose gaće s portretima Zlatka Viteza, Mile Budaka, Ozrena Prohića, Jasena Boke, Joška Juvančića, Krešimira Dolenčića, Jakova Sedlara i Anje Šovagović na prednjoj te Snježane Banović, Vitomire Lončar i Slobodana Šnajdera, na stražnjoj strani gaća. Slučajnost ili ne, vjerojatno nikada nećemo saznati.
U kratkom razgovoru nakon izvedbe Medeje u Gavelli, Frljić nam je najavio da se vraća u Zagreb te da tu namjerava ostati neko vrijeme pa ćemo naredne godine imati prilike vidjeti njegove brojne režije, koje su sve samo ne dosadne.
