Svakog četvrtka tijekom veljače u Kinoklubu Zagreb će se prikazivati filmovi u ciklusu “Kontra matere”, u čijem su fokusu žene koje pate od matrofobije, straha od pretvaranja u vlastitu majku.
“Matrofobija nije strah od majke ili strah od vlastitog majčinstva. Termin je dio feminističkog diskursa i označava strah od pretvaranja u vlastitu majku koji povlači mnoga pitanja, fenomen je aktualan i nedovoljno osviješten, a odgovori nisu jednoznačni”, ističe se u najavi.
U fokusu su filmovi švedskog redatelja Lukasa Moodyssona čiji likovi tinejdžerica, uz intenzivno propitivanje vlastitih identiteta, propituju i identitete svojih majki, te filmski klasik redatelja Ingmara Bergmana koji direktno tematizira ambivalentan odnos majke i kćeri.
Ciklus otvara 1. veljače Moodyssonov film “Pokaži mi ljubav” iz 1998. u kojoj matrofobiju dijele popularna Elin i autsajderica Agnes, a tjedan dana kasnije na rasporedu je njegov film “Mi smo najbolje!” (2013.), priča o ženskom punk bendu iz osamdesetih, čije članice u borbi za vlastiti glas pregovaraju s identitetima svojih majki.
Prikazat će se i njegov “Ljilja 4-ever” iz 2002. godine, u čijem je središtu šesnaestogodišnjakinja iz naslova koju majka napušta u potrazi za boljim životom i ostavlja je prepuštenu samoj sebi.
Posljednji u ciklusu je “Jesenja sonata” Ingmara Bergmana iz 1978., u kojemu majka i kći žive sasvim različitim životnim stilovima, što utječe i na njihov odnos. Dok je majka Charlotte svjetski uspješna i samodostatna pijanistica, kći živi kao povučena kućanica na selu.
Iz KinoKluba pozivaju zainteresirane koji žele “promišljati, promatrati, analizirati ili polemizirati matrofobiju, da dođu na taj filmski ciklus, uz besplatan ulaz na sve projekcije.
Očekuju da bi filmovi, kao i kratke diskusije nakon projekcija, mogli dati odgovore na neka od pitanja koja se vežu uz matrofobiju.
Primjerice, što je toliko zazorno u ideji ponavljanja majčinog obrasca ponašanja, koliku odgovornost za tu ‘fobiju’ snose biološke razlike, koliku generacijski jaz, a koliku patrijarhat i društvene okolnosti.
Također, još nije jasno zašto je lakše odbaciti majku i apostrofirati ju kao nepoželjnu figuru identifikacije umjesto uvidjeti faktore koji su je napravili takvom, dokle će ‘majka biti kriva za sve’ i gdje je iz te jednadžbe nestao otac.
Selektorica programa je članica Kinokluba Zagreb Anita Čeko.
