U nadolazećim zimskim aktivnostima u Zoološkom vrtu, u sklopu programa „Egzotična zima u Zoo vrtu“ posjetitelji će svakog vikenda u 10.30 i 14.15 sati imati priliku družiti se sa Jassperom.
Posjetitelji koji su se posljednjih dana zatekli u pravom trenutku u Zoološkom vrtu mogli su svjedočiti nesvakidašnjem prizoru. U šetnji alejama i trgovima vrta mogli su susresti Jasspera, mužjaka alpake, kako oprezno korača pokraj svog timaritelja. Jassper i njegov timaritelj u posljednje vrijeme izlaze u šetnju dva puta dnevno te obilaze vrt, zadržavajući se na ključnim mjestima kako bi se Jassper što bolje privikao na veće skupine ljudi i šetnje izvan svoje nastambe.
U nadolazećim zimskim aktivnostima u Zoološkom vrtu, u sklopu programa „Egzotična zima u Zoo vrtu“ posjetitelji će svakog vikenda u 10.30 i 14.15 sati imati priliku družiti se sa Jassperom, moći će doživjeti tu neobičnu mekoću Jassperove guste i tople dlake. Naravno, i napraviti pokoji selfie s Jassperom za uspomenu.
Pritom se ne moraju brinuti, Jassper je izrazito pristojna alpaka i ne pljuje na prolaznike kako to deve ponekad znaju raditi. No, vrlo je važno naglasiti da pri susretu s Jassperom prvo moraju poslušati upute i savjete timaritelja, a tek onda mogu prići alpaki i doživjeti ju na jedan sasvim drukčiji način.
Što su alpake?
Alpake pripadaju porodici deva i žive u Južnoj Americi, od Perua sve do Argentine i dobro su prilagođene životu sve do gotovo 5.000 metara nadmorske visine. Još prije više od 6.000 godina, ljudi su pripitomili jednu od dvije vrste divljih deva u tom području, a genetska istraživanja nam govore da je to vjerojatno bila vikunja (Vicugna vicugna) i stvorili alpaku (Lama pacos) koja im je služila istoj svrsi kao i Dalmatincima tovar. Alpake su se tisućama godina koristile kao tovarne životinje koje su umjesto ljudi nosile teške terete po padinama Anda.
Za razliku od našeg tovara, odnosno magarca, alpake su ljudima bile korisne i za još jednu stvar. Njihova dlaka je neopisivo mekana, poput kašmira, lagana i topla. Dolazi u raznim bojama, od bijele i svijetlosmeđe, preko smeđe i sive pa sve do crne. Iz tog razloga danas postoje brojne farme na kojima se uzgajaju alpake za proizvodnju odjevnih i drugih predmeta od njihove dlake. Zahvaljujući globalizaciji, alpake su napustile Južnu Ameriku pa tako danas farme možemo pronaći u Sjedinjenim Američkim Državama, na Novom Zelandu i u Australiji ili pak malo bliže nama, u Nizozemskoj.
Što znači pljuvanje?
Alpake su veoma društvene životinje i žive u krdima koja uključuju i druge životinjske vrste poput ljama, koza ili ovaca. Kako bi se dobro snalazile u takvom okruženju, govor tijela i samo glasanje su im naročito razvijeni. Doduše, ponekad stvari ne idu onako kako si alpake zamisle pa dođe i do sukoba. Alpake sukobe i ostale potencijalno opasne situacije rješavaju ne baš pretjerano pristojnim načinom – pljuju.
Pljuvanje je uglavnom rezervirano za rješavanje razmirica unutar vrste stoga alpake rijetko kad pljuju na ljude. Ne vole pretjerano pljuvati jer prilikom pljuvanja izbacuju i mali dio sadržaja iz želuca koji je dosta kiseo pa im se okus ne sviđa ni najmanje. Alpaku koja je upravo pljunula možete prepoznat po položaju usta koji se naziva „kisela usta“, a obilježavaju ga otvorena usta i obješena donja usna.
Izrazito čiste životinje
Kao kontrast njihovoj nepristojnijoj strani, alpake su izrazito čiste i uredne životinje te koriste zajedničko mjesto za obavljanje nužde, što znači da donekle i olakšavaju posao timariteljima. Osim što ovim načinom defekacije sprječavaju doticaj izmeta s hranom koju pasu, time sprječavaju i širenje crijevnih parazita. Doduše, iako ne obavljaju nuždu na hrani koju jedu, alpake su poznate po tome da će pokušati sažvakati bilo što, uključujući i plastične boce i slične predmete, ako naiđu na njih prilikom žvakanja sijena i trave.
