Zagrepčanin iz Kozari puteva ima revolucionarnu ideju: Nakon PUT IN vodke, craft pivo koje ne izaziva ‘pivski trbuh’

foto:Dnevno

Zagrepčanin Josip Josić, višegodišnji zaposlenik ZET-a unatoč pogodnostima “sigurne tvrtke” gotovo adrenalinski je odlučio ostvariti svoj san: proizvesti craft vodku za čiju bi izradu i najozbiljniji ruski proizvođači tražili recept. Iako je Josić računao na klasične prepreke pri otvaranju “mini pogona” u podrumu svoje kuće, kao najveći “neprijatelj” prepriječila mu se jedina stvar na koju ljudski faktor ne može utjecati – pojava koronavirusa i lockdown koji se dogodio upravo u trenutku stvaranja i promocije njegove prve, hrvatske premium handmade vodke.

“Ideja o proizvodnji craft vodke koju sam nazvao PUT IN sazrijevala je duže vremena. Iako su moji roditelji bili izuzetno skeptičnim, ponavljajući da se držim sigurnog posla, ja sam odlučio ići glavom kroz zid i nije mi uopće žao jer oni koji su probali moju vodku ne mogu je prestati hvaliti”, kazao je za Dnevno.hr ambiciozni Josip Josić opisujući put koji je prethodio samoj proizvodnji.

“Nakon svih svojih spoznaja, savjetovao sam se sa ljudima poput Miljenka Briljevića koji su u proizvodnji craft alkoholnih pića stručniji od mene, podigao sam kredit i krenuo u avanturu otvaranjem tvrtke. Zaštitio sam ime svoje vodke te nakon potpuno razrađene strategije krenuo u preinake podruma u koji je ubrzo stigao destilator”, prepričava Josić svoj razvojni put dolazeći do najzanimljivijeg dijela. Onoga koji opisuje sam proizvod koji bi, po svemu sudeći, ubrzo mogao postati poznatim hrvatskim brandom.

“Moja vodka je u prednosti nad mnogim razvikanim vodkama prvenstveno zbog prirodnih aroma koje joj daju iznimnu pitkost, iako u sebi sadrži 40% alkohola. Ostale poznate vodke uglavnom sadrže 37,5% alkohola, što je ujedno najniži postotak koji mora postojati kako bi se proizvod uopće zakonski nazvao vodkom. Uz višestruku destilaciju i arome kao što su kava, limeta i slično, dobio sam vrhunski premium proizvod za široku potrošnju po pristupačnoj cijeni”.

Josić kaže da je kredit kojim je započeo posao bio dostatan za samo pola procesa te da mu je do proizvodnje prve boce bilo potrebno 300 tisuća kuna. No, otplata kredita koji je, zapravo, samo kap u moru naknadnih izdataka, ne bi mu pala toliko teško da promocija i prodajni razvoj nisu dogovoreni baš u trenutku “zaključavanja” kompletne Hrvatske.

foto:Dnevno

“Pokušaj izlaska na tržište dogodio se u najgorem mogućem trenutku. Računao sam da ću teško doći “na police” trgovačkih lanaca jer znamo kako to funkcionira. Distributeri imaju svoje uvjete. Da bi samo ušli u igru morate izdvojiti više desetaka tisuća kuna, a prodaja vam ni nakon toga nije zajamčena. Zato sam se, barem privremeno, odlučio preorijentirati na kafiće koji prodajom moje vodke bilježe sjajne rezultate. Povratne informacije bile su odlične, rekao bih da su potrošači oduševljeni jer ne samo da su otkrili jako dobru vodku koja nije skupa, nego je još i proizvodnja domaća. Ali onda su zatvorili kafiće”, kaže poduzetni Josip.

ipak, Josip je istaknuo i za slab sluh države prema poduzetnim pojedincima koji daju sve od sebe kako bi na hrvatsku potrošačku scenu donijeli nešto novo.

Bez ikakvih potpora

“Što se tiče ove situacije sa zatvaranjem poslovnih objekata, shvaćam da sam samo jedan od mnogih kojem su trenutačno vezane ruke. Ipak, napominjem da npr. vlasnici kafića dobivaju novčanu naknadu za gubitke koje bilježe u doba pandemije, dok mi proizvođači i svi koji se oslanjaju na poslovanje kafića – ne dobivamo ništa. Ovih dana često spominjani covid krediti za sufinanciranje u praksi još ne postoje… ministarstvo gospodarstva upite preusmjerava na HAMAG koji upit prosljeđuje na poslovne banke, a koje ne žele ni čuti za nova trgovačka društva, tako da smo se mi novi poduzetnici našli u jako nepovoljnoj situaciji.

Također, instrument poslovanja naziva “mala destilerija” u praksi nije ostvariv, barem ne u slučaju proizvodnje vodke i gina. Dva različita carinska ureda imaju dva različita odnosa prema nama proizvođačima alkohola. U jednom se tolerira sustav odgode plaćanja trošarina prema novim društvima, a u drugom uredu se ucjenjuje sa nedostižnim bankovnim garancijama na koje banke ne pristaju barem dvije godine pozitivnog poslovanja. Nevjerojatno, dva ureda iste ustanove imaju različite uvjete! Zagrebačka županija daje poticaj za svako otvoreno trgovačko društva, a grad Zagreb ništa”, otkriva Josip koji je, unatoč svim nevoljama na koje je naišao, sa svojim proizvodom ušao u deset kafića, tri trgovine, a do vodke se može doći i putem web trgovine.

Krajnji cilj? Revolucionarno craft pivo koje ne izaziva “pivski trbuh”!

Iako smo u vremenima u kojima je općenito budućnost neizvjesna, Josić se nada najboljem i u tom svijetlu širi ponudu. Tako je proizveo i gin sa 44% alkohola na koji je ponosan jednako kao i na vodku. No, kako kaže, time njegov posao nije okončan jer mu je, obzirom da je prije ZET-a godinama radio u pivovarskoj industriji u kojoj je stekao mnoga saznanja – krajnji cilj proizvesti jedinstveno craft pivo.

“Craft pivo kakvo sam ja zamislio bit će revolucionaran proizvod jer neće stvarati glutenske reakcije od kojih je najpoznatija “pivski trbuh”. Proizvodnja će biti ograničena jer je slad za ovakvo pivo tri puta skuplji i općenito riječ je o puno kompleksnijem procesu. Unatoč tome, pivo bi u konačnici bilo skuplje za svega dvije kune. No, to sve ovisi o razvoju situacije sa koronavirusom i EU fondovima za craft pivo, tako da je to za sada samo dugoročan plan. Vizija daleke budućnosti je suvremeni tehnološki pogon za proizvodnju etanola od hrvatskog žita koji bi se nalazio na području Slavonije te bi kao takav stvarao uvjete za preporod Slavonije i poljoprivrede. Koncept bi bio baziran na širenju ekološke proizvodnje žita kao i na zaštiti domaćih autohtonih sorti, a sve to uz pomoć EU fondova o kojima za sada trenutno samo čujem na vijestima, no u primjeni ih nema nigdje nakon prvih godinu dana poslovanja”, kazao je Josić za Dnevno.hr.

Da će Josić realizirati i plan sa revolucionarnim pivom, postalo je jasno i njegovim zaključkom.

“Nikada neću odustati od proizvodnje craft vodke i gina. Ako bude nedostajalo novca, zaposlit ću se u inozemstvu, dolaziti vikendom i raditi u svom malom pogonu te u njega ulagati svaku kunu. Jer ovdje ne govorimo tek o pustom poslu. Ovdje je riječ o mom snu”.

foto:Dnevno

Komentari