(VIDEO) Zaprešić Boysi o navijačima, navijačkoj sceni, domoljublju i voljenom Zagrebu

195
FOTO: Milan Krkac

Nakon ovog intervjua bit će vam jasno zašto vas njihove pjesme tako ponesu

Zaprešić Boysi tijekom godina postali su poznati u svakom kutu Lijepe naše, a sve zbog njihovih navijačkih pjesama koje na noge dižu čak i one koji nisu pretjerano zagrijani za nogomet, navijanje i Vatrene. Ima nešto u njihovim skladbama što u ljudima budi ponos i zajedništvo te im vraća nadu u navijački duh, koji je posljednjih godina pomalo minuo.

S njima je razgovarala sportska novinarka Željka Orešković s portala Dnevno.hr, i to tik prije početka Mundijala na kojem nas ponovo predstavljaju naši reprezentativci, čije kockice poznaje cijeli svijet. Dečki su spremni za SP, a izdali su i novu pjesmu “Igraj, moja Hrvatska”, za koju pak ne smatraju da je navijačka “himna”, a saznat ćete i zašto.

Za početak tko su Zaprešić Boysi i kako su se našli u glazbenim vodama?

Prije svega, oni su fenomen, navijači koji su se “odmetnuli” i počeli se baviti glazbom.

“Da bi nas upoznali pa i shvatili, treba se vratiti na početak devedesetih kada je ova grupa, prije svega prijatelja, započela svoj navijački život. Višegodišnjim ‘stažem’ na tribini krajem devedesetih te početkom novog stoljeća, ekipa iz Zaprešića postaje priznata i štovana od strane svojih suboraca na tribini. Status koji se ne stječe nimalo lako u navijačkom svijetu…

Nekako u isto vrijeme jedan od pripadnika ekipe sklada pjesme za tribine koje su i dan danas opće prihvaćene. Tu mislimo na kratke navijačke pjesme, ne na ove današnje, potkovane vrhunskom produkcijom i aranžmanom jer u to vrijeme ni sami još nismo znali što nas čeka.

Te 2005. godine, vraćajući se s jedne od utakmica, našli smo se u lokalnom studiju u Zaprešiću, inače bazi tada još ne sasvim afirmirane grupe Connect i u dobrom raspoloženju snimili svoj prvi studio session. Dečkima se to dopalo te je pala ideja da se zajedno snimi jedna navijačka pjesma. Bila je to “Boja mojih vena”. Pjesma je bila dobro prihvaćena, ali na lokalnom nivou i isključivo među navijačima Dinama pa se došlo na ideju da se snimi jedna nacionalna pjesma.

Idealna prilika za to je bilo predstojeće SP u Njemačkoj 2006. godine. Tada je nastalo “Srce vatreno” u suradnji s Markom Lasićem poznatijim kao Nered. Pjesma koja je definitivno dodatno digla i “nabrijala” navijače Hrvatske reprezentacije.

Nakon toga vraćamo se ekipi iz kvarta te s grupom Connect stvaramo “Samo je jedno”, pjesmu koja je bila posvećena Hrvatskoj reprezentaciji za vrijeme EP-a u Austriji i Švicarskoj 2008. g. Ona je do danas ostala i ostat će jedna od pjesama koja nas je obilježila, ali i pjesma koja je ujedno bila naša prekretnica u glazbenom životu, pjesma nakon koje smo odlučili napraviti zaokret te zaploviti samostalnim glazbenim vodama.”

Navijačke himne, nisu glazbeni žanr za koji se odlučuju mnogi u Hrvatskoj, ali oni su napravili taj korak. Zanimalo nas je zašto, ali prije nego što smo to saznali dobili smo “po prstima” jer smo njihove pjesme nazvali himnama.

“Prvo, voljeli bismo reći da nam se ne sviđa termin “himna” koji se često veže uz naše pjesme i provlači kroz medije pa makar i “navijačke himne”. Nekako nam je ta riječ svetinja i možemo ju vezati isključivo uz “Lijepu našu”. Barem mi tako doživljavamo spomenuti termin.

A kako smo se odlučili za navijačke  pjesme odgovor leži u prvom pitanju jer su većina članova ZB-a navijački veterani. Inače malo je poznato da do sada nismo radili isključivo navijačke pjesme pa smo tako još 2010.g. izbacili singl “Duša moga grada”, pjesmu koju smo posvetili najdražem gradu za rođendan jer smo, prije svega, gotovo svi rođeni Zagrepčani i ta ljubav prema Zagrebu je nešto posebno i zauvijek će ostati u našim srcima.

Isto tako aktualna je glazbena trilogija na temu odlazaka mladih iz Hrvatske pa smo do sada  izbacili dva dijela spomenute i to pjesme “Sada odlazim”i “Bez tebe”. Treća kojom planiramo staviti točku na ovu trilogiju će izaći ove godine. Ona će biti povratnička, domoljubna kakvi i sami jesmo. Ali prije svega ovom trilogijom smo htjeli ukazati na rastući trend i problem hrvatskog društva što srozavanje demografske slike u Hrvatskoj svakako jest. Iz tog razloga nam je i žao što su spomenute pjesme prošle dosta nezapaženo.”

Što ih inspirira kada pišu pjesme?

“Najveća inspiracija i motivacija kod pisanja pjesama je taj domoljubni naboj, ta ljubav prema Hrvatskoj s kojom smo rasli s kojom smo odgajani i s kojom ćemo jednoga dana i umrijeti. Teško je nekome tko to ne osjeća taj ponos, tko je i što je i tu pripadnost hrvatskome narodu objasniti pa to često oni, koji to nemaju u sebi, nazivaju ‘klišejem’. Tako se u biti kroz naše pjesme uvijek referiramo prije svega na Hrvatsku kao domovinu, a onda i na Hrvatsku reprezentaciju.”

Na trenutak smo se odmaknuli od navijačkih pjesama te nas je zanimalo što misle o današnjoj navijačkoj sceni i jenjavanju euforije oko Vatrenih.

“Hrvatska navijačka scena se posljednjih 10-ak godina definitivno srozala. Ono što je bila i kako je izgledala 90-ih i početkom ovog stoljeća nema veze s današnjom navijačkom scenom. Razloga je mnogo, od toga da današnji klinci baš i nisu zagrijani za navijačku supkulturu te im je draže voditi virtualni život na društvenim mrežama nego sklapati nova prijateljstva i stjecati nezaboravna životna iskustva kroz masu putovanja i događanja ( sve ono što navijačka supkultura u stvari i nudi), represija prema navijačima koja je često neopravdana i služi kao paravan za interesne skupine u hrvatskom nogometu.

Opet s druge strane na kontinentalnoj i globalnoj razini navijačka scena doslovno buja i doživljava nevjerojatnu ekspanziju širom svijeta. Pa tako neke države koje unatrag 15-20 godina nisu ni imale navijačku scenu sada je imaju i to vrlo jaku. Za slabljenje kulta reprezentacije kao i za već poznatu mantru onih najradikalnijih “sve izgubili dabogda” isključivi krivci su već spomenute interesne skupine i ljudi koji su u hrvatskom nogometu isključivo radi sebe i svog džepa, a ne radi dobrobiti hrvatskog nogometa. Mislim da tu treba tražiti i odgovor na slabljenje navijačke scene općenito.”

Koji god tekst da napišu, i koju god pjesmu da objave, Zaprešić Boysi to ne rade ofrlje, već u sve njih stavljaju “sebe”. Tako je i s ovom posljednjom, otkrili su nam i što stoji iza nje.

“Emocija, ljubav, ponos i privrženost”, rekli su na dečki kratko i jasno, bez puno filozofiranja.

Što mora imati dobra navijačka pjesma?

“Treba sadržavati kvalitetan tekst prije svega. Teško je nekome, tko nema tu iskrenu emociju i tko nema baš navijačkog iskustva, stvoriti kvalitetnu navijačku pjesmu. To je otprilike kao da nogometaš ide probati igrati hokej na ledu. Vrlo vjerojatno to neće dobro ispasti. Pa tako smo bili svjedoci mnogih pokušaja stvaranja navijačkih pjesama koji su, iz naše perspektive, završili neslavno a često i komično.”

Kada se netko sjeti reprezentacije i navijačkih pjesama, Zaprešić Boysi prvu padaju na pamet, ipak, ne smatraju se zaštitnim znakovima navijačke scene.

“Ne doživljavamo sebe kao predstavnike hrvatske navijačke scene, a pogotovo ne kao bilo kakve idole. Mi smo samo obični ljudi koji vole svoje i o tome pjevaju. A o tome da li to dobro i kvalitetno radimo, neka sudi publika.”

Imaju i oni svoje favorite, ali koja im je najdraža navijačka pjesma?

“Teško je izdvojiti najdražu. Svaka pjesma ima svoju priču i svaka je draga na svoj način. Evo trenutno najdraža mi je ova aktualna “Igraj moja Hrvatska”. Mada posebno mjesto ima i pjesma koju mi je uvijek poseban gušt izvoditi, “Duša moga grada”, koja u stvari i nije navijačka pjesma.”

Sada kada znamo sve o njihovoj glazbenoj karijeri, zanimalo nas je što rade kada ne stvaraju euforiju među Hrvatima, navijačima Vatrenih?

“Što se tiče naših redovnih životnih obveza većina nas ima svoja primarna zanimanja pa tako Marko radi u jednoj poznatoj zagrebačkoj firmi, Ivan je KAM također u jednoj tvrtki, Saša je djelatnik tj.nadnarednik u HV-u, a samo se Bojan i Zdeslav profesionalno i isključivo bave glazbom. Osim Zdeslava, za sada, također smo svi i ponosni očevi i supružnici.”

Za kraj, kakve su prognoze za Svjetsko prvenstvo?

“Od ovog SP-a očekujemo mnogo. Vjerujem da je ova generacija spremna za dobar rezultat na SP-u i da bi prolazak skupine trebao biti realan, a dalje je sve moguće kad dolazi knockout sistem igranja. Uz malo sreće mogli bi daleko. Ako i ne bude tako život ide dalje i kako naša pjesma ‘U porazu i pobjedi’ kaže ‘ja sam tu i čuvam te bez obzira gubila il dobila’.”



Komentari