(VIDEO) Udruga Ozana više je od obične udruge: Njihov plemeniti cilj ispunjava srca svih prisutnih

Foto: Screenshot

Svojim starim trapericama možete udahnuti novi život uz tek nekoliko trikova, a koji su to, pokazat će Vam udruga Ozana u kojoj osobe s intelektualnim poteškoćama izrađuju pregače, jastučnice, igračke i mnoštvo ukrasa od starog trapera.

Doznajte koliko je ljubavi i truda potrebno uložiti kako bi korisnici sve to postigli i s osmijehom se vraćali u Udrugu. U rukama korisnika udruge ‘Ozana’ odbačeni komadi trapera dobivaju novo ruho, a njihov život postaje ispunjeniji novim znanjima.

Od plave ili druge boje, od elastičnih ili onih tradicionalnih materijala, traper je tkanina od koje svatko ima pokoji komad odjeće. Prve su proizvedene prije gotovo 150 godina, a danas na tržište stiže gotovo milijarda traperica. Upravo projektom „Sastavi me, rastavi me“ udruga ‘Ozana’ nastoji sve više toga reciklirati.

“Cilj nam je tim projektom osvijestiti da se stvari mogu obnoviti, reciklirati, popraviti, dati novu namjenu, ali isto tako tako čuvamo prirodu od zagađenja i time potičemo održivi razvoj”, kaže nam Barbara Sajko, ravnateljica Centra Ozana.

Traper je doista vječan i klasičan, zato nas je gospođa Ljiljana naučila kako napraviti kuhinjsku pregaču od nogavica traperica.

“Iskoristit ćemo džepove koji se nalaze na stražnjim stranama hlača i njih ćemo iskoristiti i prišti, a onda dajemo drugoj ekipi koja to ukrašava s vezom ili s nekakvim aplikacijama, pa kad se to napravi, onda se radi završna izrada da se stave ručke ili vezice s kojima se pregača može lijepo zavezati.”

Ovaj dnevni centar za radne aktivnosti u kojem se okupljaju odrasle osobe s intelektualnim poteškoćama je i mjesto gdje kroz rehabilitaciju i radne aktivnosti korisnici usvajaju i životne vještine.

“Članovi društva mogu vidjeti da su oni jednako vrijedni članovi, da nisu oni samo koji trebaju pomoć i kojima treba podrška nego i da oni mogu pokazati što znaju”, govori Barbara Sajko, ravnateljica Centra Ozana.

“Ne trebaju više kao nekad što su bili izolirani, sakriveni i nisu imali kontakte s drugim ljudima. Naprotiv, trebaju se otvarati, družiti s ljudima, razgovarati i upoznavati druge ljude iz njihove okoline i da im se šire krugovi podrške”, rekla nam je Ljiljana Škrlac Bičanić, voditeljica aktivnosti u Centru Ozana.

Zato su tu za njih Barbara i Liljana koje ih uče recikliranju, šivanju, pletenju, sportovima, vezenju, tkanju, ali i međusobnom poštovanju i prijateljstvu.

“Dobre su, vole se šaliti, zezati, zafrkavati, nešto nas pametno nauče. Evo ja uopće nisam znala ni vez ni tkanje, ništa, sve dok nisam tu u Ozanu došao, onda sam tu sve naučio.”

Malo kreativnosti i od trapera nastaju unikatni predmeti, a da bi došlo do njihove realizacije potrebno je puno ljubavi, truda i rada s korisnicima.

“Svatko tko se odluči studirati Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet zaista mora puno sebe dati, ne samo znanja, nego i ljubavi prema tim ljudima da bi ih uspješno mogao voditi kroz život. Tako da se ovaj posao može i treba raditi s ljubavlju jer samo tako možemo dobiti dobre rezultate”, kaže Ljiljana Škrlac Bičanić, voditeljica aktivnosti u Centru.

“Definitivno i zapravo nekako je to moj život. Ja sam tu relativno kratko. Znam Ozanu iz studentskih dana još, ali zapravo ja cijeli dan ne prestanem misliti o Ozani”, nadovezala se Barbara Sajko, ravnateljica Centra Ozana.

Da više od 50 korisnika jedva čeka 14 sati kako bi došlo u Ozanu i naučili nešto novo i kvalitetno si ispunili dan, dokazuju njihove želje za stalnim napretkom i novim znanjima. Ovi korisnici upornošću i voljom ukazuju da je sve moguće kad se želi i trudi.

“Osobe s invaliditetom nisu samo te koje doma sjede, koje ništa ne mogu, koje ništa ne zanima, koje ništa ne znaju nego su to osobe koje imaju neke vještine koje drugi nemaju”, zaključila je Barbara Sajko, ravnateljica Centra Ozana.

Komentari