U Galeriji Događanja, 2. lipnja u 19:00 sati, otvara se izložba te predstavlja publikacija radova nastalih u participativnom projektu Trokut#2 autorice Josipe Bubaš, koji se bavi odnosom države i društva prema ženskoj seksualnosti. Izložba se realizira u okviru proljetnog bloka 19. Queer Zagreb Sezone udruge Domino.
Uoči izložbe, od 18:00 sati u predprostorima Galerije Događanja održat će se i okrugli stol na kojem će uz autoricu Josipu Bubaš sudjelovati autorice tekstova u publikaciji Monika Marić i Monica Melinda Topalović i autorice izloženih radova, dok će događanje moderirati Karla Pudar, koja je ujedno i kustosica izložbe.
PROJEKT TROKUT#2
U svibnju 2020. umjetnica Josipa Bubaš izvela je performans Trokut#2 na nasipu uz rijeku Savu, u sklopu projekta Budućnost političkog performansa, koji je organizirala udruga Domino za vrijeme hrvatskog predsjedanja Vijećem EU.
Demografija, kao jedno od glavnih pitanja samog predsjedanja, bila je ishodišna točka promišljanja umjetničkog koncepta performansa i same metodologije rada. Autorica se odlučila na participativni pristup te javnim pozivom prikupila osobna svjedočanstva, ali i javne iskaze, vezane uz društveno-politički položaj žena. Na Prvi maj, autorica je pristigle tragove ženskih borbi i nepravdi ritualno zapalila.
U krijesu, složenom u obliku obrnutog trokuta – simbola snage ženske seksualnosti, gorjela su svjedočanstva obiteljskog nasilja, duboko intimna i bolna iskustava vezana uz grubost medicinskog sustava koji žensko tijelo birokratizira i svodi na mehanički problem koji treba riješiti, tragovi nepravde državnog sustava, ali i tekstovi koji kritiziraju diskriminaciju skrivenu u svakodnevnoj komunikaciji, dvojbama između obiteljskih obaveza i karijere, iskazi o samoći, ljubavnim vezama i gotovo svakom aspektu položaja žene u društvu.
Odabirom drevnog simbola i njegovim paljenjem cilj je bio simbolički osloboditi žensku seksualnost i plodnost iz sustava koji ih ne razumije i ne cijeni, slaviti po mnogima očito zastrašujuću snagu žene te prikazati seksualnost kao snagu, a ne funkciju.
Sam naziv rada i početnu inspiraciju Josipa Bubaš preuzela je od istoimenog rada Sanje Iveković iz 1979. u kojem autorica za vrijeme Titovog službenog prolaska gradom sjedi na balkonu u Savskoj ulici te kroz inscenaciju samozadovoljavanja problematizirala poziciju žene u odnosu na muški poredak društva.
Tada je trokut zatvorio prostorni i komunikacijski suodnos između umjetnice, snajperista na susjednoj zgradi i policajca na ulici, pri čemu je čin ženskog samozadovoljavanja predstavljao prijetnju muškom autoritetu i državi. Sasvim slučajno taj odnos bio je upisan u obrnuti trokut.
