PRAPOVIJEST U RUKAMA Izložba u Arheološkom muzeju koja se sluša, vidi i osjeti!

foto:Arheološki muzej

Od 24. studenoga do 20. prosinca 2020. godine u Galeriji AMZ,  Ulica Pavla Hatza 6, posjetitelji mogu besplatno razgledati izložbu “Prapovijest u rukama”. Izložba Arheološkog muzeja Istre, autorica Maje Čuka i Đeni Gobić-Bravar, prikazuje različite periode prapovijesti kroz tematike koje su im svima zajedničke: sklonište, hrana i alat, odjeća i nakit te vjera i smrt. Osnovna četiri perioda definirana su i kroz životne aktivnosti koje su ih najjače definirale, tako je paleolitik prikazan kroz lovca-sakupljača; neolitik kroz poljoprivrednika-stočara; brončano doba kroz kovača, a željezno doba kroz vladara.

Izložbom “Prapovijest u rukama” pruža se mogućnost slijepim i slabovidnim osobama, ali i svima ostalima, osjetiti prapovijesne istarske predmete kako bi mogli lakše stvarati slike u mašti dok slušaju priče o prapovijesnim događanjima i načinu života tadašnjeg čovjeka od samih početaka pa do pojave pisma. Mnogobrojne replike prapovijesnih predmeta, omogućuju posjetiteljima da ih dodiruju te da ih dožive na svoj način. Osim replika prapovijesnih predmeta, posjetitelji mogu vidjeti/dodirnuti/osjetiti i dvije rekonstrukcije mjesta ukopa.

Izložba je nastala je kao plod višegodišnjeg rada u okviru velikog europskog projekta pod nazivom COME IN! – Cooperating for Open access to Museum – towards a vidEr Inclusion. Projekt je započeo 2016. godine, s ciljem povećanja pristupačnosti muzejskih institucija i izložbi osobama s invaliditetom. Izložba je prilagođena slijepim i slabovidnim osobama, legende su na brajici.

Što je Prapovijest? Prapovijest  je razdoblje koje traje od prve pojave čovjeka do pojave pisma. Dijeli se na dva velika razdoblja, kameno i metalno doba. Kameno se doba dijeli na starije (paleolitik), srednje (mezolitik) i mlađe (neolitik), a metalno doba na bakreno (eneolitik), brončano i željezno doba.

Ovakva podjela temelji se na činjenici da je čovjek svojim postepenim razvojem usavršavao svoje znanje i umijeće koje je primjenjivao u svakodnevnom životu te je kroz razdoblja izrađivao oružje i oruđe od različitih materijala (kamen, bakar, bronca, željezo). Jasna granica između prijelaza jednog doba u drugo nikada nije sasvim točno određena, jer potrebno je da novi materijal uđe u široku uporabu da bi se period prema njemu definirao.


Paleolitički lovac-sakupljač živio je u ovisnosti o prirodi koja ga je okruživala te je prateći prirodne promjene živio nomadskim životom birajući pećine kao nastambe. U pećinama je spavao, odbacivao otpatke te provodio ritualne i duhovne aktivnosti poput pogreba i prvih umjetničkih prikaza – pećinskih slikarija. Osnovni mu je alat bilo oružje za lov životinja koje je izrađivao od kremena i drva. Odijevao se životinjskim kožama, a nakit su bili amuleti izrađeni od životinjskih kostiju ili školjaka.

Neolitički poljoprivrednik-stočar naučio je upravljati prirodom obrađujući zemlju i pripitomljavajući domaće životinje. Alat i oružje su i dalje izrađeni od kremena i drva, ali postaju raznovrsniji i kvalitetniji. Nastaju važne alatke poput srpa i sjekira, a iz kosti su izrađivane prve udice. Omogućivši samostalnu proizvodnju osnovnih životnih potreba nije se više morao seliti i polako nastaju prve nastambe i sela. Odjeća je i dalje od životinjskih koža, iako se u nekim europskim zajednicama počinju proizvoditi i prve tkanine. O duhovnom život saznajemo iz raznih ritualnih predmeta, ali i iz načina ukopa pokojnika polegnutih u zgrčenom položaju, često unutar samih nastambi.

Brončanodobni kovač naučio je, taljenjem metala/bronce koji se lijevao u kalupe, proizvoditi kvalitetnije oruđe i oružje čime je dodatno poboljšao svoje životne uvjete. Iz bronce se proizvode i nove alatke poput igala te ukrasni predmeti poput narukvica, naušnica, ukrasnih kopči. Započinje proizvodnja tkanina iz prirodnih materijala. Sela polako prerastaju u gradove, često smještene na vrhovima uzvisina nastaju poznate istarske “gradine”, a za izgradnju nastambi počinje se uz drvo, pruće i slamu koristiti i kamen. Kroz brončano doba pokojnike se ukapa u tumulima, a postoje i nekropole uz glavne ulaze u naselja.

Željeznodobni vladar formira stabilnu društvenu hijerarhiju. Otkrićem tehnike proizvodnje željeza oruđe i oružje postaju još kvalitetniji. Trgovina, koja je bila prisutna i u prethodnim razdobljima, u željeznom dobu doživljava veliki procvat. Kvalitetniji željezni alat omogućio je obradu kamena te nastaju prve kamene skulpture i nadgrobni spomenici. Dolaskom novog naroda, Histra, mijenja se i način ukopa pokojnika (spaljivanje). Pepeo pokojnika je s prilozima pohranjen u žare s poklopcima položenim u grobnu škrinjicu od kamenih ploča. Zanimljiv željeznodobni nalaz su figuralno ukrašene situle (brončane vjedrice) s prikazima svakodnevnog života Histra. Situle s prikazima donekle predstavljaju preteču pisma Histra te ih polako uvode u razdoblje povijesti.

Kada 177 god. pr. Kr. u Istru stižu Rimljani i osvajaju teritorij završava period prapovijesti.

Komentari

loading...