Oproštaj od zagrebačke legende: Da nije bilo Zlatara ne bi bilo Saloona i Cibone

Otišla je jedna od zadnjih istinskih legendi hrvatskog novinarstva – vječni Pero Zlatar, novinar uz kojeg su rasle i formirale se generacije mladih u Hrvatskoj ali i na nekadašnjim prostorima bivše Jugoslavije.

Umro je, u 86. godini, od zatajenja srca, koje je do kraja kucalo za novinarstvo kakvog sve manje ima. Radio je do kraja, jer i sam je govorio da novinarstvo nema dobne granice ni rok trajanja.

Samo i štur pogled na Zlatarov životipis dovoljno govori što je postigao u karijeri. Prve tekstove počeo je pisati s 15 godina, u Vjesnik je došao kao 20-godišnjak, a najveći pečat ostavio je kao urednik Plavog vjesnika i televizijskog priloga Studio koji je doveo do vrhunca naklade. Uređivao je još ‘Vjesnik u srijedu’, ‘Sportske novosti’, ‘Arenu’…

Bio je prvi novinar iz bivše države koji je ušao u tada ‘zaključanu’ Albaniju kojom je drmao komunistički diktator Enver Hoxha, ušao je i u Francovu Španjolsku, Salazarov Portugal, države aparthejda Južnu Afriku i Rodeziju, zatim Čile u vrijeme puča generala Pinocheta…

Izdao je, kako je rekao u šali, “dvadeset knjiga i nešto manje prijatelja”, a niz slavnih osoba koje je intervjuirao doista je impresivan: iz svijeta sporta bili su to Maradona, Juan Manuel Fangio, Johan Cruyff, Mark Spitz, filmske velikane kao što su Robert Redford, Roger Moore, Sidney Poitier, Gregory Peck, Anita Ekberg, Ursula Andress…


No, svesti Zlatara samo na novinarstvo i publicistiku bio bi smrtni grijeh. Recimo i to, da nije bilo Pere Zlatara Zagreb ne bi imao svoja dva simbola, Saloona i Cibone!

Saloon je, naime, otvoren upravo prema Zlatarovoj ideji. U to vrijeme, a riječ je o 1969. godini, Zlatar je uređivao ‘Plavi Vjesnik’, a jedne večeri – šokiran neljubaznošću konobara u jednom zagrebačkom lokalu – zarekao se da će osnovati drugi klub u kojem će mu gosti bit slavne osobe koje su bile na naslovnicama njegovog izdanja.

Uostalom, i te večeri je bio u društvu tadašnjih velikih zvijezda, glumice Božidarke Frajt, manekenke Nuše Marović i TV-voditelja Miće Orlovića, a unatoč njihovom statusu jedva su dobili stol, potom su još dugo čekali da bi uopće nešto popili.

Prstom sudbine, Zlatar je tada dobio ponudu da postane predsjednik Košarkaškog kluba Lokomotiva, preteče Cibone, koja je tada igrala na otvorenom igralištu na Tuškancu, gdje će uskoro niknuti Saloon.

Zlatar je preuzeo Lokomotivu u financijski nezavidnoj situaciji, a namjera mu je bila spojiti ugodno i korisno – osim želje da ima svoje mjesto za izlaske, ujedno bi Lokomotivi donio prijeko potrebne prihode. Taman uoči preuzimanja dužnosti Zlatara je put odveo u Dubrovnik, gdje se (opet u društvu slavnih prijatelja) zatekao u klubu “Number One” na Pilama, a tu su ga voditelji kluba uslugom toliko oborili s nogu da im je poslao ‘ponudu koja se ne odbija’.

Njih dvojica, a bili su to Albert Papo i Vlaho Srezović, pozvani su da dođu u Zagreb i da na Lokomotivnom zemljištu na Tuškancu otvore klub koji će do danas ostati poznat kao ‘Saloon’. A i Lokomotiva sa Zlatarom postaje hit u gradu, “i to u vrijeme kada ljudi u Jugi nisu razlikovali košarku od odbojke”, kako je sam rekao.

Zlatar je, kažu kroničari, stvorio ‘jet-set košarku’. Nagovorio bi mnoge slavne, poput Relje Bašića, Ane Karić i Veljka Bulajića da podbace loptu uoči početka utakmice, na terenu je imao zvijezdu Nikolu Plećaša, a nakon Zlatara – praktički s istom klupskom politikom – klub će rasti te će u 80-ima postajti dvostruki prvak Europe.

Iz tog vremena Saloona i Lokomotive pamti se i anegdota o izboru za ‘Miss Teen’ koji je kao glavni urednik ‘Plavog Vjesnika’ organizirao u hotelu ‘Esplanade’, ali mu se u planu ispriječio dolazak druga Tita koji je također trebao odsjesti na istom mjestu. Da će mu izbori biti otkazani saznao je dva dana ranije, no preko svoje prijateljice, operne pjevačice Ruže Pospiš, uspio je povući veze kod tadašnjeg šefa policije Steve Krajačića da se izbori održe. Jedino je Tito uvjetovao (službeno je samo pitao) da Jovanka bude u žiriju…

Poslije izbora i Tito i Jovanka su se slikali s novoizabranom missicom, a Zlatar – kao novinarski bard – odmah je naredio da se fotografije telegrafom pošalju u svijet. I tako je Tito, zahvaljujući Zlataru, otišao u povijest kao prvi svjetski državnik koji je prisustvovao izboru za ljepotice. Daleko prije Trumpa.

Umrla cijenjena zagrebačka glumica i književnica: Glumila je u mnogim legendarnim filmovima

Komentari

loading...