I dok jedni raspravljaju, Zagrepčanin Mario Cicigoj nostalgiju i promišljanja upakirao je u stihove.
Rasprava o Zagrebu nekada i sad uvijek je aktualna među Zagrepčancima. Je li kriva nostalgija, neko novo vrijeme, gradonačelnik ili došljaci, jesmo li krivi mi sami, pitanja su koja se najčešće postavljaju na konstataciju da je današnji Zagreb poprimio neke strane crte lica.
I dok jedni raspravljaju, Zagrepčanin Mario Cicigoj nostalgiju i promišljanja upakirao je u stihove posvećene gradu podno Medvednice.
Davno je bilo, s godina trinaest
čašica pića i prvi dim
život je bio posebna priča
ljubav na klupi i poneki film.
Šezdeset i neke u Zagrebu gradu
Tuškanac šumi i Zrinjevcu hladu
košulja bjela, čaga u Dvercu
Doxa na ruci iz Praške po švercu.
Iz Trsta starog papci i Levis
švercane ploče Cliff Richard i Elvis
na ruci prsten od zlata čisto
s Ponte Rosa za lira tristo.
Začešljana kosa Tarzan frizura
u gradu na Špici prava figura
a klinke lete, ako si frajer
pljuga u ruci u srcu fajer.
Na Gornjem Gradu, tam pokraj Dverca
u potpunom mraku dva lupaju herca
a klupa škripi, ljubavna klopka
i sve pokvari – glupa hulahopka.
Al bilo je dobro dolje na Savi
kod Babinjaka i čuvar stari
za jednog petaka iz gustog drača
mogel si zurit u babe bez gaća.
Trešnjevka stara na rubu grada
Zvonko Špišić i puno balada
vrtovi cvjetni i tajni bordel
imali su već onda i tramvajski hotel.
Tamo prek Savske Trnje je staro
vrbici i Sava a nebo plavo
i Drago Diklić tam vreme je gubil
tu se dotepel, tu se zaljubil.
Trnjanska cesta, tajanstveno mjesto
raj za fakine, tu došel sam,često
buhara kino s drvenim stolcem
i biljeter Štefek s vrbovim kolcem
Sjevernom stranom na Bukovcu gore
znal sam otići s klapom iz škole
trešnje smo krali i breskve sočne
bilo je to vrijeme za avanture noćne.
A Črnomerec, sirotinjska fara
prosjek mu drži Kustošija stara
za bijeli grad Zagreb to pravi je raj
od vremena davnih tu čuje se Kaj.
I Kustošijanku lijepu i blagu
izabral sam jednu za svoju dragu
na Milera brijegu iznad ciglane
kušlece smo krali sa ljubavne grane.
Novo je doba, prolazi vrijeme
godine stigle, teško je breme
šezdeset i neka na grbači leži
kosa već sjeda i puno sam teži.
Zagrebom lutam, voljenim gradom
na stara mjesta odlazim kradom
izgubljeno vrijeme naći bi htio
al’ puno toga ovdje se zbilo.
Zar nema šume tam ispod Dverca
nema ni klupe što čuva dva herca
nema ni Špice kak bilo je prije
grade moj dragi, pa to istina nije.
Od Trešnjevke stare tek ostalo ime
hrpa betona bez čari, intime
samo još Špišić, već pomalo stari
u svojoj pjesmi Trešnjevku slavi.
Ni Trnjansku cestu vidjeti nije
za gomilom stakla tužno se krije
po koji kućerak oronuli stari
ne može biti Lisinskom al pari.
Zagrebom lutam, uspomene blijede
razočaran od nove graditeljske bijede
stakleni dvorac kraj starih fasada
i nagradu je dobil za ruglo grada.
Na svijetu ovom uvijek nepravde bude
i Zagreb je dobil – neke nove ljude.
Stihove na koje je teško ostati ravnodušan, objavila je Sanja u Facebook grupi “80e u Zagrebu“. Kaj vi kažete? Slažete li se s ovim stihovima?
>>>PURGERI VS. ‘DOTEPENCI’: Jesu li ‘dojdeki’ krivi za sve loše u Zagrebu?
