Evo zašto je unajmiti stan u Zagrebu znanstvena fantastika

Sigurna sam da je traženje stana u Zagrebu mnogima noćna mora, a i ja sam se sama našla u tom začaranom krugu u kojem uvrnuti najmodavci vode glavnu riječ 

Ne volim generalizirati, ali mi Hrvati smo kao narod poznati kao oni koji žele zaraditi novac, a nešto manje vole raditi. Iako ne želim misliti da je tako i okružena sam s posve suprotnim ambicijama i uvjerenjima, često mi životne situacije dokažu upravo to. Mnogi najmodavci bi vam uzeli novac, ali rado bi da u njemu ne živite. Ne znam ni sama kako bi to bolje objasnila s obzirom na to kako zvuče kad se jave s druge strane telefonske žice. Potražnja za stanovima je velika, a ponuda vrlo mizerna ako govorimo o stanovima koje možete platiti ako imate prosječnu hrvatsku plaću. Stanova za dnevni najam je više nego ikad i izgledaju prekrasno, ali vi niste u toj kategoriji.

Što se zapravo događa na tržištu iznajmljivanja stanova? I dalje sam u potrazi za stanom, neki dan sam kupila Plavi Oglasnik i nakon što sam od 10 stanova izbor suzila na 5, okrenula sam napisane brojeve telefona. Kada nađete oglas koji nema fotografije, cilj je preko telefona izvući što više informacija da si eventualno prikratite vrijeme odlaska u (često) nečiju šupu koja glumi stan. Neki su otpisali mene, a neke sam otpisala ja.

Stan 1. 

54 m2, Trešnjevka. Gospođa želi znati što radim, koliko radim, dobivam li na vrijeme plaću, koliko ona iznosi i zanima ju hoću li ja moći plaćati taj stan. I zašto si pobogu ne uzmem cimericu da mi bude lakše u životu. Šutim i mislim si: “pa tko je tu koga zvao na telefon?” Ja sam spremna plaćati stan za koji zovem i samo želim opće informacije i eventualni dolazak na mjesto nesreće. Nije ona sigurno da ja to mogu, ali neka ju nazovem sutra pa se mi lijepo dogovorimo. Idući dan nije dignula slušalicu. Sjajan početak!

Stan 2. 

36 m2 Savica. Stariji muški glas je s druge strane, ali baš dobro ne čuje. Nakon nekog vremena smo se sporazumjeli, i on mi je ljubazno rekao da je stan iznajmljen već prije 2 mjeseca. Divno, ali barem nije brojao krvna zrnca.

Stan 3. 

48 m2 “pored” autobusnog kolodvora. Nisam previše motivirana, ali okrećem i treći broj, a s druge strane ženski glas koji mi samo želi pojasniti kako je stan u obiteljskoj kući, kako tamo trenutno netko živi i kako bi mogla doći sutra, ali kad promrmlja nešto s mužem sa strane kaže da je možda ipak bolje da dođem prekosutra. Zove me sutra i kaže kako se stan ipak eto, ne iznajmljuje i kako joj je baš žao.

Stan 4. 

45 m2 Kvatrić. Od početka mi je jasno da je pronalazak stan jednak traženju posla, ali ne dam se i dajem si šansu dalje. “Ubodem” super stan na Kvatriću i odem ga pogledati, a kad ono stan prepun glomaznog namještaja iz prošlog stoljeća, a na moje pitanje može li se maknuti iz stana (kako bi dobila jedno 20 metara kvadratnih) gospođa kaže da oni nemaju gdje. Scenarij da mi odjeća stoji u koferu dok kraj mene stoji glomazna kredenca prepuna kristala mi se uopće ne sviđa i pomalo razočarano napuštam stan. Šteta, stan izgleda i ima divnu terasu.

Stan 5. 

48 m2 Centar. Super stan, prihvatljiva cijena, ali najmodavac inzistira da u njemu žive dvije studentice. Bez obzira na moje pokušaje da ga uvjerim kako sam odličan, uredan, tih i miran kandidat koji na vrijeme plaća stanarinu i održava stan perfektnim, uopće ga ne zanimam.

Da se razumijemo, ovo je samo jedan od dana provedenog u traženju stana u vrijeme nakon posla, primjera ima još barem 3 puta više. Činjenica je da je teško uopće selektirati stan koji možeš platiti, a i kad ga odabereš teško ga je dobiti. Moje prijateljice koje žive u svjetskim metropolama muku muče kada idu u potragu za stanom, stoje u dugačkim redovima na intervju i onda danima čekaju odgovor je li stan njihov ili nije. Čini se kako Zagrepčani također prate svjetske trendove kada je u pitanju iznajmljivanje stanova, šteta samo što još uvijek često nisu vrijedni novca kojeg traže za njih.

 

 

Komentari