Tak’ se nekad delalo: Sjećate li se vi suhog ‘drvenog’ veša’?

Željka L. /Facebook/ Osamdesete u Zagrebu

Neki Zagrepčani još dandanas tako suše veš.

Zagrepčani se sa sjetom prisjećaju veša koji bi mirisao po vjetru i friškom zraku, i to bez omekšivača. Tada ne bi ostajao ni smrad smoga, naprotiv, bilo je poput kakvog prirodnog omekšivača.

No, za neke je to bila tlaka jer bi se namučili dok ga ne bi skinuli, a morao se sušiti i u kući jer bi bio hladan i nikad do konca suh. Iako se teško skidao sa štrika, cijela bi kuća tada mirišala po svježini koju bi potom s radošću i osmijehom upijali.

FOTO: Željka L. / Osamdesete u Zagrebu
FOTO: Željka L. / Osamdesete u Zagrebu

Roditelji bi djecu upozoravali da paze kako veš ne bi pretrgnuli na pola jer bi vlakna tzv. “drvenog veša” pucketala, stoga se rublje na taj način moglo lako uništiti. Građani su se prisjetili i skorenih traperica jer bi upravo ovakav način sušenja predstavljao odličan prirodni omekšivač za podrapane traperice.

Svaki se Zagrepčanin dobro sjeća smrznutog veša, a neki bi ga zbog toga nazivali bakalarima ili pak govorili da beru mlince.

No, iako je to bilo davno, neki Zagrepčani još dandanas tako suše veš kako bi ga provjetrili od, kako kažu, lošeg današnjeg praška, ali i da bi vešu dali poseban svjež miris hladnoće i vjetra.

Komentari