Sjeta u očima govori o jednoj od purgerskih crtica.
Zagreb svoje lice otkriva kroz puls grada, boemima i sanjarima, pjesnicima i piscima, onima koji se promatraju kroz oblak dima u jednoj, sasvim običnoj purgerskoj birtiji. Kao po dogovoru, zna se tko kad dolazi, kakvu kavu pije, koje cigarete puši. Zamišljeni pogled i oblak dima nad stolom. Ne pričaju ali znaju sve. Znaju sve o Gradu. Grad im šapće sve boljke, radosti i nostalgiju koju ne dijeli baš sa svakim.
Dim u birtiji sve je gušći, ledeni gutljaji kave sve sporije klize niz grlo, a sat na zidu otkucava predugačko vrijeme provedeno u skučenoj prostoriji. No, njima se ne žuri. Možda biste očekivali žamor, no njega nema. Riječi nisu poželjne. Pogled i prst na stranici dnevnog lista zahtjeva tišinu. Tišina ionako priča najljepše priče. Govor nije potreban, oni se znaju u dušu, baš kako znaju i svoj Grad.
Sjeta u očima govori o jednoj od purgerskih crtica iz života zagrebačkog sanjara i Grada boema. Ne, njihova ljubav nije bila tajna, o njoj se znalo. Šuškalo se po gradskim ulicama da je to bila strasna ljubav, jedinstvena, ona do kraja jednog života. Njegovog, jer Grad još uvijek živi. I pati. Čeka nekog tko će ga opet zavoljeti tako iskreno i nevino, jednog sanjara koji će mu opet posvetiti svoj život, a zauzvrat dobiti Grad u potpunosti.
Crtica kazuje kako su se upoznali u Maksimiru. On je činio svoje prve korake, a Grad ga je ohrabrivao. Nesretni padovi, razbijena koljena, ogrebotine na dječačkom licu manje su ga boljele pod plavim zagrebačkim nebom.
Ostavio je taj Zagreb duboki pečat na njegovom djetinjstvu. Nevine suze brisao je s obraza u dugim šetnjama Maksimirskom šumom. Prve ljubavi i slomljena srca lakše je prebrodio tugujući na zagrebačkom ramenu.
Prvi gutljaj piva popio je s pogledom na ljepotu Grada pod okriljem noći, a neraskidivu vezu zapečatio je u šutnji, koračajući gradskim ulicama i prepustivši se hladnom gradskom vjetru koji mu je prožimao kosti. Osjetio je da pripada Zagrebu, njegovim kvartovima i ulicama, njegovim pjesnicima, boemima i skitnicama. Siromasima koji ga čine i sasvim običnim ljudima koji ga vole.
Taj trenutak bio je ključan za ostatak njegova života. U srce je pustio jednu veliku dušu koja mu je šaputala sve ono nepoznato o poznatome. Sve tajne skrivene ispod šešira gospodina Grada. Tajne ostaju tajne, kažu kako ih je brižljivo čuvao poput kakve dragocjenosti. Istina, pojedine, malo manje tajnovite, izlanuo je društvu okupljenom u purgerskoj birtiji. U tišini. Oni o njima ne pričaju, no otkrivaju ih kroz oblak dima sa sjetom o očima.
A o kojoj se birtiji radi? Kad vas put navede kroz njezina vrata, znat ćete. Okupljeno društvo otkrit će vam kroz purgersku crticu, u tišini…
>>>OVAKVU PRIČU O ZAGREBU JOŠ NISTE PROČITALI: Grad u plavom kaputu ima posebnu dušu! (FOTO)
>>>NE VJERUJETE DA MANDUŠEVAC ISPUNJAVA ŽELJE? Ova priča će vas uvjeriti