PURGERSKA CRTICA: Zagreb kroz oblak dima iz skučene birtije

Patrik Macek/PIXSELL

Sjeta u očima govori o jednoj od purgerskih crtica.

Zagreb svoje lice otkriva kroz puls grada, boemima i sanjarima, pjesnicima i piscima, onima koji se promatraju kroz oblak dima u jednoj, sasvim običnoj purgerskoj birtiji. Kao po dogovoru, zna se tko kad dolazi, kakvu kavu pije, koje cigarete puši. Zamišljeni pogled i oblak dima nad stolom. Ne pričaju ali znaju sve. Znaju sve o Gradu. Grad im šapće sve boljke, radosti i nostalgiju koju ne dijeli baš sa svakim.

Dim u birtiji sve je gušći, ledeni gutljaji kave sve sporije klize niz grlo, a sat na zidu otkucava predugačko vrijeme provedeno u skučenoj prostoriji. No, njima se ne žuri. Možda biste očekivali žamor, no njega nema. Riječi nisu poželjne. Pogled i prst na stranici dnevnog lista zahtjeva tišinu. Tišina ionako priča najljepše priče. Govor nije potreban, oni se znaju u dušu, baš kako znaju i svoj Grad.

Sjeta u očima govori o jednoj od purgerskih crtica iz života zagrebačkog sanjara i Grada boema. Ne, njihova ljubav nije bila tajna, o njoj se znalo. Šuškalo se po gradskim ulicama da je to bila strasna ljubav, jedinstvena, ona do kraja jednog života. Njegovog, jer Grad još uvijek živi. I pati. Čeka nekog tko će ga opet zavoljeti tako iskreno i nevino, jednog sanjara koji će mu opet posvetiti svoj život, a zauzvrat dobiti Grad u potpunosti.

Crtica kazuje kako su se upoznali u Maksimiru. On je činio svoje prve korake, a Grad ga je ohrabrivao. Nesretni padovi, razbijena koljena, ogrebotine na dječačkom licu manje su ga boljele pod plavim zagrebačkim nebom.

Tomislav Miletic/PIXSELL
Tomislav Miletic/PIXSELL

Ostavio je taj Zagreb duboki pečat na njegovom djetinjstvu. Nevine suze brisao je s obraza u dugim šetnjama Maksimirskom šumom. Prve ljubavi i slomljena srca lakše je prebrodio tugujući na zagrebačkom ramenu.

Prvi gutljaj piva popio je s pogledom na ljepotu Grada pod okriljem noći, a neraskidivu vezu zapečatio je u šutnji, koračajući gradskim ulicama i prepustivši se hladnom gradskom vjetru koji mu je prožimao kosti. Osjetio je da pripada Zagrebu, njegovim kvartovima i ulicama, njegovim pjesnicima, boemima i skitnicama. Siromasima koji ga čine i sasvim običnim ljudima koji ga vole.

Taj trenutak bio je ključan za ostatak njegova života. U srce je pustio jednu veliku dušu koja mu je šaputala sve ono nepoznato o poznatome. Sve tajne skrivene ispod šešira gospodina Grada. Tajne ostaju tajne, kažu kako ih je brižljivo čuvao poput kakve dragocjenosti. Istina, pojedine, malo manje tajnovite, izlanuo je društvu okupljenom u purgerskoj birtiji. U tišini. Oni o njima ne pričaju, no otkrivaju ih kroz oblak dima sa sjetom o očima.

A o kojoj se birtiji radi? Kad vas put navede kroz njezina vrata, znat ćete. Okupljeno društvo otkrit će vam kroz purgersku crticu, u tišini…

>>>OVAKVU PRIČU O ZAGREBU JOŠ NISTE PROČITALI: Grad u plavom kaputu ima posebnu dušu! (FOTO)

>>>NE VJERUJETE DA MANDUŠEVAC ISPUNJAVA ŽELJE? Ova priča će vas uvjeriti

 

 

 

 


Komentari