Rijetko slušamo o onim tihim dušama, što su voljele Zagreb na svoj poseban način.
Na zagrebačkim ulicama možemo upoznati brojna lica. Možete vidjeti one ljude u odijelima što žure na posao, lijepo uređene žene koje subotom šetaju špicom, Djedove Božićnjake, već poznate zagrebačke beskućnike i prosce, ulične svirače i pjevače ali i slikare. Svi oni čine Zagreb, a Zagreb im otvara svoja vrata i spremno ih prihvaća kao svoju djecu.
O poznatim licima, uvijek ćemo puno čitati i slušati: o junacima koji su bili značajni za grad, o poznatim osobama s malih ekrana koje susrećemo u zagrebačkim kafićima, o gradonačelnicima ili ljudima koji su svojim plemenitim gestama osvojili srca građana. A rijetko, vrlo rijetko, slušamo o onim tihim dušama, što su voljele Zagreb na svoj poseban način. Pored njih možda svakodnevno prolazimo, a kada ih više nema – ne primjećujemo.
Ipak, u životima bliskih ljudi ostavljaju značajan trag, zbog kojeg ostaju zapamćeni sa svim svojim manama i vrlinama. Zagrebački boem i slikar Ivan Grgurević, jedna je od tihih duša, koja je svoju ljubav prema Zagrebu pretočila u predivne slike. Iako je napustio ovaj svijet 2015. godine, njegove su slike zapisale sve ono što je osjećao. Njegovi bliski prijatelji Marijan i Josip, ispričali su nam kako je ovaj zagrebački boem živio Zagreb i njegove ulice.
Ivan Grgurević zvan Umjetnik
Zagrebački boem Ivan Grgurević rođen je 1946. godine. Upisao je Likovnu akademiju, no nikada je nije završio. Kako kaže njegov prijatelj Josip, kolege s akademije govorile su kako je bio jako talentiran, no ovaj boem u duši nije mogao biti na jednom mjestu.
Josip ga je upoznao početkom 70-ih godina kada je ovaj zagrebački boem svirao gitaru. Tada je još imao dugu kosu, a osim slikanja, volio je pjevati i svirati s jazz glazbenicima u Ilici.
Stanovao je u Zvonimirovoj gdje je svoje vrijeme znao provoditi u kafiću Vis. Stan je naslijedio od majke, a kako kaže Josip, nije plaćao režije. Živio je od svojih slika. Slikao je gotovo sve. Prirodu, sela, apstraktne slike i Zagreb.
‘Znao je naslikati po desetak slika u jednom danu, ovisno o veličini’, govori Josip.
Marijan je Ivana Grgurevića upoznao ’90-ih godina. Tada ga je poznavao pod imenom Umjetnik, kako su ga poznanici zvali.
‘Svoje slike prodavao je po galerijama. A kada ne bi sve prodao, hodao bi po gradu i prodavao slike na ulici i po kafićima’, prisjeća se Marijan.
Bio je on pravi boem, govore njegovi prijatelji. Bez obzira na nedostatak novaca, nije htio prodavati slike osobama koje mu se nisu svidjele. Mogli ste ga pronaći na Trešnjevci, na zapadnom kolodvoru, u Dubravi ili u centru u nekom od kafića. Neke svoje slike prodavao je za rundu.
Znao bi reći: ‘aj, sliku za pivu il’ gemišt’. Njegove slike mogu se naći u 7 ili 8 galerija, u kućama njegovih prijatelja ili poznanika iz lokalnih kafića. Neko je vrijeme živio u Vinogradskoj prije nego je odselio u Dugo selo.
Kažu kako ga Zagreb nije prihvatio kao Dugo Selo. Znao bi nekada ostati bez platna pa bi kopao po smeću da nađe komad daske. Na nekim je daskama od iverice naslikao najljepše slike Zagreba. Upravo njih je darovao prijateljima ili pak ‘prodao’ za nekoliko piva.
Volio je ljude, grad, selo i gitaru. Upravo je neke od najljepših snova sanjao kod Marijana na ranču te je često govorio kako se nikada nije naspavao kao kod Marijana.
Nakon Vinogradske, našao je privatnu kuću u Dugom Selu. Prihvatili su ga kao boema i umjetnika.
Ivan Grgurević umro je nakon kratke i teške bolesti 14. veljače 2015. godine u 68. godini života u Dugom selu. Pred kraj života je puno slikao, kao da je znao da uskoro dolazi kraj.
‘Nije išao na pretrage na vrijeme, iako je osjećao kako mu noge trnu. Nekoliko je puta bježao iz bolnice, dok je još imao cjevčice na sebi.’, prisjeću se njegovi prijatelji. Nekoliko dana prije smrti, pobjegao je iz bolnice iako su njegovi palci bili crni. Kažu kako je imao gangrenu, no nije to htio prihvatiti.
Iza njega ostale su brojne slike, posebno one posvećene Zagrebu. Zagrebu kojemu je slikao čak i kada nije imao novaca za platno. Zagrepčani se neće sjećati ovog zagrebačkog boema, ali pamtit će ga zagrebačke ulice, zvonici Katedrale, kula Lotrščak i sva zagrebačka ljepota koju nam je predočio na svojim slikama.
