Severina Vučković, pjevačica
Sve tople juhe Zagreba
“Status Dalmatinka-dotepenka (što bi ovdje rekli) sa mnom dijeli preko nekoliko tisuća njih, onih istih koji su došli na dva, tri dana, a ostali, dva, tri desetljeća, pa i duže.
Prvi susret mene i Zagreba pozdravila je kiša. (…) Vjerojatno je to ta kiša koja je inspirirala mnoge koji su pisali (ili pjevali) o Zagrebu. Rekli su mi da ću upoznati Zagreb, ako ga propješačim. Međutim, taksiji ipak nisu ostali bez posla. Znalo mi se događati da samu sebe zateknem u šetnji. To bi pravdala “pod jogging” iako su razlozi bili – vidjeti “svjeta velegrada”, HNK, Trg, Zrinjevac, “Frku” – za mene najbolji kafić u gradu. (…)
Moj prvi podstanarski stan nije imao stol. Moja Nena i ja smo tad na velikom bijelom tepihu napravile doručak. To nam je bio “doručak na travi.” Evo, otuda trava…zalena. Ljeto ’92 imala sam temperaturu, a “on” me vodio na sve tople juhe Zagreba.
I kad probam usporediti moj rodni grad i ovaj “nerodni”… Ne ide. kad bi se ponovo rodila, opet bi se htjela rodit u Splitu, drugi na listi bio bi – Zagreb. (…)
Kad sam došla, činio mi se velik. Sad znam, on to i je.”
