POZNATI O NEPOZNATOM ZAGREBU: Franjo Kuharić svoj voljeni grad opisao je na predivan način…

hu-benedikt.hr

Kardinal Franjo Kuharić, nadbiskup zagrebački

Prvi put sam došao u Zagreb prije osnovne škole s mamom i tatom u posjet rođaku koji je radio u tvornici na mjestu gdje je danas Studentski centar. To je bilo oko 1925. godine. Sjećam se, da me je tata izveo na večernju šetnju do kazališta. Grad je u noći bio osvijetljen, ne doduše tako blještavo kao sada, što je za mene bilo otkriće jednoga grada. Tramvaji, noćna rasvjeta, velike zgrade, kazališta, to je bio moj prvi dojam i susret sa Zagrebom.

Na dulje vrijeme u Zagreb sam došao u Nadbiskupsku gimnaziju i sjemenište na Šalati u rujnu 1932. godine. Svršio sam gimnaziju za osam godina. Tih godina smo kao sjemeništarci upoznavali Zagreb u šetnjama, osobito ovim sjevernim dijelom grada.

Kao zagrebački nadbiskupi proputovao sam stotine gradova, na svim kontinentima, gdje god su naši Hrvati i uvijek sam se vraćao s osjećajem da je, ipak, Zagreb najljepši po svom položaju. Stari Zagreb je stajao smišljeno, ali po mjeri čovjeka. Mislilo se da ono što se gradi bude i lijepo, a ne samo funkcionalno i da daje lice gradu. Stari Zagreb ima svoj elice, a kad se god nešto gradi, u to je uložen i osjećaj lijepoga. Zato, kad se stranci susretnu sa Zagrebom, svi kažu da im se Zagreb sviđa.


Čudesna je ta okolica Zagreba i to posebno sjeverni dio, ti brežuljci, rebra koja se spuštaju sa Zagrebačke gore sa svojim žilama na kojima su obiteljske kuće. Stil života koji je u skladu s obiteljskim životom, opet po mjeri svakog čovjeka. Šuma koja dolazi gotovo u središte grada kroz Tuškanac, zagrebački parkovi, zelenilo…

Komentari

loading...