Bandićev pojam lijepog nikada nije imao veze sa Zagrebom.
Ne mogu se oteti dojmu da će nestati lice Maksimira kakvog smo do sad poznavali. Najavio je Bandić pompozno tunel koji će spajati park i stadion, tzv. Centar zdravog života ispod sjeverne tribine Dinamovog stadiona, a svojevremeno je i ustvrdio “da će to biti jedan od najljepših dijelova grada”.
>>>Centar zdravog života ispod sjeverne maksimirske tribine
“Ja već vidim kako će to izgledati. To će biti jedan od najljepših dijelova grada.”, izjavio je gradonačelnik, a moram priznati da me takve tvrdnje bacaju u očaj. Naime, više puta smo se imali priliku uvjeriti u Bandićev pojam lijepog koji nema previše veze sa Zagrebom. A niti sa Zagrepčanima.
Tako nam je uljepšao Kvatrić kojeg sada zaobilazimo u širokom luku. Dotjerao je i Cvjetni trg, nekada omiljeno okupljalište Zagrepčana, a danas Horvatinčićev privatni prostor. Bacio se i na ušminkavanje Britanca koji je “zaradio” novu fontanu… A Branimirac? Još uvijek čekamo ono obećanje najljepše tržnice, dok je ovaj devastirani prostor trenutno pogodan samo za štakore.
>>>(FOTO)’Fontana samo što nije’: Polako, ali sigurno nestaje Britanac kakvog poznajemo
Možete zaključiti da pušem na hladno, no poučena Bandićevim dosadašnjim potezima, ne mogu ovo ne shvatiti kao udar na ostatke dobro znanog Zagreba koji se grčevito pokušava oduprijeti potonuću u močvaru.
“Uljepšavanje” Maksimira znači smrtonosan ubod
Iskreno me strah tog tunela. Strah me sive konstrukcije kakvu svakodnevno gledamo na Kvatriću kojem je davno ubijen zagrebački šarm. Bojim se i tzv. “Centra zdravog života” čija najava neodoljivo podsjeća na modernističko zdanje koje će potpuno izmjeniti dobroćudno lice voljenog Maksimira. Od same pomisli na fontanu koja će nam vjerojatno doći u paketu s ovim najavama, hvata me panika.
Maksimir je jedna od posljednjih zagrebačkih utvrda. Pa iako su se ispreplitale oko njega svakojake sulude ideje, nekako je ostao netaknut. Istina, pogled na Dinamov stadion izaziva neopisivu bol. Jasan je pokazatelj nebrige za sve što Zagreb znači. Ipak, još uvijek je to isti onaj kvart na čijim sam ulicama otkrivala svijet i ljubav prema gradu koji je dio mene. To je još uvijek onaj isti kvart na kojem sam čekala da se upale prva večernja svjetla koja su gasila dječji smijeh u našoj ulici.
Još uvijek je to onaj kvart nad kojim zalazak sunca prolijeva široku paletu boja kojima je obojano djetinjstvo klinaca s Maksimira. Nismo odrastali na Pantovčaku unutar raskošnih vila, no naša privilegija je bila udisati zrak plućima grada. Naše cipelice nisu bile ulaštene i sjajne, no koraci koje smo činili ostavili su trag na asfaltu. Naše srce možda nije gospodsko, no u potpunosti pripada gradu i najzelenijem kvartu koji nas je odgojio kao posljednje sanjare zagrebačkih ulica.
Zatiranje zagrebačkog duha zadaje ranu za ranom koje ne prestaju krvariti. A gradonačelnikove najave o novotarijama koje bi trebale uljepšati naš Maksimir, zvuče kao smrtonosni ubod koji će biti zadan Zagrebu na izdahu…
Grade, oprosti nam... Predali smo te bez borbe.
>>>ZAGREB S DUŠOM: Sjećate se kako je izgledao Kvatrić prije ‘preuređenja’? (FOTO)
