NEKAD I SAD: ‘Imali smo love, a nije bilo niš za kupit, danas ima svega, a nema love’ (FOTO)

Dado Slogar/ Osamdesete u Zagrebu

Ljudi se osamdesetih uvijek nekako rado sjećaju, bez obzira na nestašicu koja je jedno vrijeme vladala.

Osamdesete su bile godine redukcija i nestašica, ali lude mode, igre na školskim igralištima i isčekivanja utakmica. Ljudima je mnogo puta dosta toga nedostajalo, od kave do banana i čokolade, ipak nekako prevladavaju sjećanja na one bolje dane kada je bilo svega.

U Facebook grupi Osamdesete u Zagrebu jedan član usporedio današnju situaciju s onom koja je u Zagrebu vladala 80-ih.

“Godina je 1980-85., na policama samoposluga su najosnovnije stvari, nestašica i galopirajuća inflacija stvaraju redove pred trgovinama, na snazi su redukcije struje, vozi se na par-nepar tablice i bonove jer benzin stiže na kapaljku“, započeo je svoju objavu.

Ono što je trebala biti nostalgična objava pretvorila se u pravu kritiku današnjeg društva. Tako je istaknuo kako se u tadašnjoj državi na rubu bankrota smoglo snage i sredstava za potpunu preobrazbu Zagreba. Iz oronulog grada rodila se metropola i to sve zbog Univerzijade koja je, napominje, bila jedna od najboljih ikad.

“I taj sustav na izdisaju i dalje nema problema s nezaposlenošću, privreda paradoksalno i dalje ima kapaciteta zaposliti sve one koji žele raditi”, napisao je, a onda se osvrnuo na današnju situaciju.

Facebook
Facebook

“Sve te stvari u izlozima su tako daleko jer nemaš posla”

U raspravu o osamdesetima su se uključili brojni komentatori, a gotovo svi se slažu u jednom: “Nekad smo imali love, a nije bilo ničeg za kupiti, danas na policama ima svega, a mi nemamo love“.

Mnogi su pohvalili objavu, a jedna gospođa napisala je: “Mislim da su nam danas čak uspjeli skinut i osmjeh s lica“, nadodala je i kako se danas radi, a svejedno se nema novaca ni za što, a i to što se nudi puno je otrova.

Ono što nostalgičare najviše boli jesu i razlike u današnjem društvu, kako kažu važna je samo vanjština. Neki od njih prisjetili su se i kako su učili povijest uz svijeću jer struje nije bilo, a i kako su trčali u dućane po kavu koje tako dugo nije bilo.

Red u Martićevoj/ Osamdesete u Zagrebu
Red u Martićevoj/ Osamdesete u Zagrebu

Prisjetili su se članovi grupe i nestašice čokolade umjesto koje su se “štancale” šećerne pločice.

“Istina je, u jednom periodu bila je potpuna nestašica čokolade tj. kakaa, pa su domaći proizvođači masovno štancali neukusne šećerne table. U isto vrijeme bila je i nestašica kave i banana. Možda je najbizarnija bila nestašica WC papira onog u rolama“, napisao je jedan od komentatora.

Ljudi su primijetili i kako im se ponekad čini da je Trst tada bio bliži nego svi šoping centri danas do kojih možemo javnim prijevozom. Jednostavna je to metafora koja govori tako puno o današnjoj kupovnoj moći Hrvata.

Čini se i da im je manje stresno bilo čekati u redovima za kavu i učiti pod svijećama, no što im je danas dići se svako jutro za posao, za koji ne znaju ni hoće li ga sutra imati.

Ljudi su se okrenuli jedni od drugih

Rastužuje ih i ta otuđenost među ljudima. Kako kažu, svi su većinu vremena na mobitelima i nemaju vremena jedni za druge.

“Danas se 18 puta čujemo i informiramo dok se ne nadjemo, s tim da kod 18. poziva netko zaključi da ipak ne stigne… Prije kad si nekog trebao, otišao si do njega, danas najdalje odeš do punjača”, znalo se prije da se nalazi kod “starog mjesta” i ili si došao ili nisi, većinom su se svi skupili u točno dogovoreno vrijeme.

Svako vrijeme, pa i osamdesete koje u Hrvatskoj, ali i u svijetu uživaju gotovo kultni status, ima svoje vrline i mane. Danas imamo svega i previše, a jedva si osnovno možemo priuštiti, nekada smo mogli kupiti svašta, a jedva smo imali nešto. Upravo zbog toga osamdesetih smo tražili ljudsko društvo, a danas se tješimo tehnologijom jer jeftinije je sjediti doma nego otići na kavu za koju treba izdvojiti 15 kuna, a uskoro i više.

>>> ZAGREB NEKADA i SAD: U čijem su interesu bile ove promjene? (FOTO)

Komentari

Komentari