IZLOŽBA KOJA OBARA REKORDE: Muzej za umjetnost i obrt do 23. kolovoza održava najuspješniju izložbu sezone

commons.wikimedia.org

Glavni grad slavi – a i ima i zašto! Već tri mjeseca, sve do sredine kolovoza i jeke turističke sezone, Muzej za umjetnost i obrt uspio je privući tisuće posjetitelja na veliku retrospektivu najvažnijeg graditelja Zagreba Hermana Bolléa.

Uz 135. obljetnicu djelovanja jedan od najuspješnijih hrvatskih muzeja uspio je tako odati najveću počast čovjeku koji je dao neke od najvažnijih arhitektonskih građevinskih spomenika Zagreba, izjednačivši ga s najvažnijim srednjouropskim metropolama.  Tko je bio kontroverzni slavljeni i napadani Bollé briljatnom je obradbom goleme građe o arhitektu odgovorio sveučilišni profesor dr. sc. Dragan Damjanović koji je istražio pola stoljeća Bolléova djelovanja.

1. Osim kapitalne, ako ne i najvažnije knjige, napravili ste odličnu izložbu o kapitalnom značenju Bolléa za Zagreb. Jeste li zadovoljni posjetom izožbi?

Izuzetno sam zadovoljan. Niti ja, niti osoblje Muzeja za umjetnost i obrt nismo očekivali tako velik broj posjetitelja na izložbi. U prvih mjesec dana izložbu je vidjelo oko 5000 ljudi, među njima i brojni posjetitelji Zagreba iz inozemstva. Za tip izložbe koja govori o opusu jednoga arhitekta to je doista iznimna posjećenost.


2. Malo ljudi zna da su Bolléa u Zagreb, nakon, reklo bi se sudbinskog susreta uputila dva najveća prosvjetitelja biskup Josip Juraj Strossmayer i i Iso Kršnjavi i to nakon katastrofalnog potresa. Bio je to bez sumnje sudbinski susret. Kako je izgledao?

Susret se dogodio u Rimu negdje oko Božića 1875. godine. Naime, biskup Strossmayer često je u to vrijeme provodio hladne mjesece u Italiji, osobito u samome Rimu, gdje je kupovao umjetnine za svoju galeriju te imao prilike sudjelovati u sukreiranju kartona prema kojima su freske u đakovačkoj katedrali izvodili rimski slikari Alexander Maximilian Seitz i Lodovico Seitz. Kršnjavi je pak u to vrijeme bio u Rimu kako bi nadopunio svoje slikarsko i povijesnoumjetničko obrazovanje. S Bolléom su se sreli dok je on radio na crtežima renesansnih građevina koje je njegov tadašnji šef, bečki arhitekt Friedrich von Schmidt, namjeravao koristiti za izradu projekta palače Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. O susretu doznajemo samo kratko iz vijesti iz onodobnog zagrebačkog časopisa Vienac te Kršnjavijevih sjećanja. Njih su se trojica družili svaki dan i raspravljali o raznim arhitektonskim projektima u Hrvatskoj, ponajprije palači Akademije. Strossmayer i Kršnjavi imali su prilike tada vidjeti Bolléove crteže napravljene tijekom puta po Italiji koji su ih oduševili i uvjerili da je riječ o čovjeku kojega treba Hrvatska, kako bi se unaprijedilo stanje u našoj arhitekturi. Dio tih crteža sačuvan je u obiteljskoj ostavštini Ivana Rotova u Karlovcu i izložen je na izložbi u Muzeju za umjetnost i obrt na trenutnoj izložbi.

unnamed (1)

3. Slabo su poznate činjenice o Bolléovom životu. Što biste izdvojili iz bogata životopisa?

O Bolléu svakako treba znati da se formirao u svojemu rodnom Kölnu, gdje je živio sve do 27. godine, te Beču, dakle izuzetno važnim centrima povijesti arhitekture 19. stoljeća. Köln je, naime, jedno od glavnih ishodišta neogotike zbog završavanja tamošnje katedrale, dok je Beč zbog izgradnje Ringa općenito jedno od najreferentnijih mjesta povijesti arhitekture 19. stoljeća. U Zagreb se Bollé doseljava 1879., nakon sedam godina života u Beču. Malo je poznato da je restauriranje katedrale počeo i prije potresa od 9. studenoga 1880., u kojemu je ova građevina znatno oštećena. Od biografskih crta svakako treba izdvojiti okolnost da se već u Beču oženio s Austrijankom Ana Mariom Hoffer. Nisu mogli imati djece, pa su usvojili treće dijete Bolléova brata iz Berlina, Hertu Elsu Mariju Bollé, koja je odrasla u Zagrebu. Herta se kasnije udala za odvjetnika Guido Soretića i odselila u Rumu u Srijemu, gdje i danas postoji njihova obiteljska kuća. Nasljednici obitelji Soretić danas žive u Karlovcu i Beogradu. Bollé nikada nije naučio dobro govoriti hrvatski, no usprkos tome bio je vrlo vješt kao profesor i ravnatelj na Obrtnoj školi. Gjuro Szabo je tvrdio da se Bollé uvijek osjećao Nijemcem (iako zapravo u očinskoj liniji vodi porijeklo od francuskih hugenota), te da je stoga i najveći dio novca uložio tijekom Prvog svjetskog rata u austro-ugarske državne obveznice, zbog čega je ostao bez većega dijela imetka, no te se tvrdnje nisu mogle provjeriti.

4. Kako bismo danas povijesno umjetnički ocijenili arhitektov rad na đakovačkoj katedrali sv. Petra, a kako na zagrebačkoj, s obzirom da je riječ o zahvatima koji su, pogotovu u zagrebačkom slučaju, izazvali i još uvijek izazivaju polemike?

Rad na đakovačkoj katedrali nije kontroverzan, budući da se ipak radilo o novogradnji, odnosno u Bolléovom slučaju o opremanju novogradnje. Naime, 1876., u trenutku kada se Bollé uključuje u taj najvažniji projekt hrvatske sakralne umjetnosti i arhitekture 19. stoljeća katedrala je arhitektonski gotovo potpuno dovršena. I u opremanju je igrao podređenu ulogu budući da je uglavnom morao izvoditi Schmidtove projekte. Upravo zbog želje da se osamostali se i odlučio na preseljenje u Zagreb. Rad na zagrebačkoj katedrali najkontroverzniji je pak Bolléov rad uopće. Ovim zahvatom, izvedenim okvirno od 1879. do 1902. katedrala je potpuno transformirana, osobito njezino glavno pročelje i najveći dio unutrašnjosti. Bollé je počeo radove izvoditi najprije prema Schmidtovim projektima da bi se kasnije osamostalio i unio niz svojih oblikovnih rješenja, obogaćujući dekoraciju glavnog pročelja i unutrašnjosti. Bollé je pri tome radio u duhu vremena, na način na koji su srednjovjekovne građevine restaurirali gotovo svi europski arhitekti. Iako je tim zahvatom doista izgubljen dio vrijedne starije, osobito barokne opreme katedrale, paralelno je ova građevina opremljena novim djelima uglavnom hrvatskih onodobnih umjetnika i obrtnika.

”Bollé je rođen kao protestant, a tek nakon doseljenja u Hrvatsku, prešao je na katoličanstvo”

5. Kako su velikom arhitektu odmah po dolasku u Zagreb povjerena ključna djela – nadziranje restauracije crkve sv. Marka, gradnja kapitalnih građevina Akademije; izgradnja MUO-a i Obrtne škole, kompleksa Mirogoja, dakle, građevina koje i same daju identitet gradu, može li se reći da je upravo Bollé ona najvažnija figura koja je usmjerila grad ka kozmopolitizaciji ?

Bollé je nesumnjivo onaj arhitekt uz pomoć kojega je hrvatska i zagrebačka arhitektura uhvatila korak sa zbivanjima u glavnim srednjoeuropskim centrima. Riječ je istodobno o arhitektu koji je bitno pridonio monumentalizaciji Zagreba svojim sakralnim, javnim i stambenim građevinama. Sve ove njegove realizacije koje ste spomenuli bile su moguće zbog političkih veza koje je uspostavio. Najprije mu je glavni pokrovitelj bio najvažniji mecena hrvatske umjetnosti 19. stoljeća biskup Strossmayer, a kasnije se prometnuo u svojevrsnog državnog arhitekta hrvatske vlade za bana Dragutina Khuen-Héderváryja. I prijateljstvo s Isom Kršnjavim ne treba zaboraviti, koji ga je zagovarao i kod lokalnih i kod državnih organa vlasti, kao i kod privatnih investitora – onodobne privredne elite Zagreba.

6. Do kakvih ste novih otkrića došli u vašim pedantnim istraživanjima?

Mislim da sam prilično zaokružio Bolléov opus što do sada nije bio slučaj. Proširio sam popis njegovih radova nizom zanimljivih građevina ili djela umjetničkog obrta (istaknut ću osobito osebujnu zgradu Brodske imovne općine u središtu Vinkovaca koja je svojevrsni simbol toga grada, a do mojih istraživanja nije se znalo da je Bolléovo djelo). U istraživanjima sam došao i do obitelji Rotov, Bolléovih nasljednika, koja je ljubazno ustupila za objavljivanje u monografiji i izlaganje na izložbi mnoštvo Bolléovih crteža i dokumentacije, kao i dijelove namještaja. Zahvaljujući tim materijalima osvijetlio sam uvelike najraniju formativnu fazu Bolléova života, njegova putovanja Njemačkom i kasnije Italijom.

[box type=”info” align=”” class=”” width=””]”U budućnosti bilo bi poželjno da grad ili Ministarstvo kulture potaknu obnovu Bolléove kuće i prostranoga vrta koji se iza nje nalazi u Žerjavićevoj 4. Iako je riječ o građevini s izrazitim potencijalom (zbog spomenutog privatnog vrta), koja se nalazi u samom središtu grada, i iako je u njoj sačuvan dio vrijedne izvorne stolarije i oslika, izuzetno je zapuštena i hitno joj je potrebna obnova.”[/box]

7. Što bismo u konačnici opusa mogli označiti lokalnom, a što svjetskom vrijednošću u Bolléovu opusu?

Svaka Bolléova realizacija na lokalnoj razini, a susrećemo ih od Gospića i okolice Gračaca na jugozapadu do Zemuna na istoku, ima veliko značenje i po meni isto tako veliki turistički potencijal, kako uostalom svjedoče slučajevi s hodočasničkim kompleksom u Mariji Bistrici ili grkokatoličkom katedralom u Križevcima. Na europskoj razini najvrjednije je Bolléovo djelo svakako arhitektonski okvir središnjeg zagrebačkog groblja Mirogoj. Niti mnogo veći srednjoeuropski gradovi nemaju tako monumentalnu grobljansku arhitekturu. Mirogoj se ističe skladom, monumentalnošću i originalnošću u većoj mjeri negoli bilo koje drugo Bolléovo djelo.

8. Da li se Zagreb ipak ikada dostojno odužio jednom od svojih najvećih graditelja? Čitav Pariz zna za inženjera Eiffela. Čini mi se da naš arhitekt nije nikada dobio dostojnu javnu hvalu kao recimo Lenuzzi ako je i u urbanističkom oblikovanju dao svoj velik doprinos… što Vi mislite?

Veliki interes za izložbu o Bolléu čini mi se da pokazuje kako su ipak građani Zagreba svjesni njegove važnosti u povijesti arhitekture ovoga grada. Možda je doduše izložba privukla posjetitelje i zbog negativne aure koja se vezuje uz Bolléa zbog njegovih restauratorskih zahvata.  Bolléu se Zagreb odužio izdavanjem monografije i organizacijom izložbe, koje ne bi bilo moguće realizirati bez doista izdašne potpore gradskih vlasti (pri tome ne želim podcijeniti niti ulogu drugih pokrovitelja). Po Bolléu je, nadalje, prozvana ulica koja vodi prema Mirogoju. Dakle, ne može se reći da nije potpuno gurnut u drugi plan ili nepoznat.

U budućnosti bilo bi poželjno da grad ili Ministarstvo kulture potaknu obnovu Bolléove kuće i prostranoga vrta koji se iza nje nalazi u Žerjavićevoj 4. Iako je riječ o građevini s izrazitim potencijalom (zbog spomenutog privatnog vrta), koja se nalazi u samom središtu grada, i iako je u njoj sačuvan dio vrijedne izvorne stolarije i oslika, izuzetno je zapuštena i hitno joj je potrebna obnova.

9. Koliko mu je značila katolička vjera s obzirom da je obnovio hodočasnički kompleks u Mariji Bistrici, katedralu i nadbiskupski dvor, više Kaptolskih kurija u Zagrebu, a da je u siječnju 2014. godine u južnom zvoniku zagrebačke katedrale pronađen vrlo zanimljiv natpis?

Bollé je rođen kao protestant. Tek 1884., pet godina nakon doseljenja u Hrvatsku, prešao je na katoličanstvo. Čini mi se da se ipak primarno radilo o oportunom koraku, a ne o konverziji iz uvjerenja. Natpis koji je pronađen na vrhu južnog tornja katedrale svjedoči kako je doista sa žarom i uvjerenjem prionuo radu na hrvatskim spomenicima te da je ipak usvojio bar djelomično i hrvatski identitet.

[box type=”info” align=”” class=”” width=””]”Rad na zagrebačkoj katedrali najkontroverzniji je pak Bolléov rad uopće. Ovim zahvatom, izvedenim okvirno od 1879. do 1902. katedrala je potpuno transformirana, osobito njezino glavno pročelje i najveći dio unutrašnjosti.”[/box]

10. Što biste izdvojili od majstorovih projekata zagrebačke urbane opreme, namještaja, do kazališnih kostima i inscenacija, vitraja, nakita, posuđa, svjetiljaka pogotovo s obzirom na činjenicu da Zagreb već dugo gubi urbanitet i obilježje glavnoga grada?

Na prvome mjestu treba istaknuti njegovu ogradu palače Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj 10 (danas Hrvatski institut za povijest), koja je doista remek djelo umjetničkog obrta kraja 19. stoljeća. Zanimljivi su mu radovi i meteorološki stup te fontana na Zrinjevcu.

Nažalost od scenografija i kostima koje je radio ništa nije ostalo sačuvano. Od nakita svakako je najpoznatiji svečani lanac gradonačelnika grada Zagreba, čiji se original čuva u Muzeju grada Zagreba, a doslovna replika, koja se koristi u svečanim prilikama od strane gradonačelnika i danas, izložena je na izložbi u Muzeju za umjetnost i obrt. Mislim da Zagreb ipak ne gubi obilježja glavnog grada, samo se neki njegovi dijelovi transformiraju a da se pri tome ne obraća pažnja na urbanističke okolnosti, na potrebe budućih stanara toga područja već se sve podređuje interesima kapitala i težnji za što većom zaradom.

Komentari

loading...