(FOTO) Zanimljive činjenice: Koliko znate o našim najvećim spomenicima?

FOTO: Ivan Klindić

Spomenici koji čine jednu od najljepših vizura glavnog hrvatkoga grada.

Zagreb je kipove vojskovođama na konjima posvetio prvom hrvatskom kralju Tomislavu i banu Josipu Jelačiću, ali i svetom Jurju.

Nebrojeno puta tijekom dana prođemo pokraj njihovih kipova, no jeste li se ikada zapitali zašto su noge konja, primjerice kod bana Jelačića i kralja Tomislava, drugačiji i što nam oni odaju?

Mnogi možda to već i znaju, no ako želite saznati kako je neki vojskovođa poginuo, sve što trebate jest pogledati položaj nogu njegova konja.

Donosimo vam zanimljive činjenice o našim najpoznatijim spomenicima, ali i značenje položaja nogu konja.

1. Ako konj ima obje prednje noge u zraku, to znači da je osoba umrla u borbi.

FOTO: Lice grada
FOTO: Lice grada
[box type=”note” align=”” class=”” width=””]Sveti Juraj kršćanski je svetac i jedan od najštovanijih i najslavnijih kršćanskih mučenika. Oko njegovog su se lika stvorile brojne legende, a većina priča ukazuje na to Sveti Juraj u svoje vrijeme promatran kao hrabri vitez koji se suprostavljao svojim neprijateljima i svoje bližnje branio od zla.

U Hrvata se sv. Jurja zaziva u pomoć u raznim opasnostima. Dio običaja uz Jurjevo u Hrvata dobio je plemenitije oblike. Postoji poslovica: “O Jurjevu se ovce broje” – u značenju koliko ih je prezimilo. Zbog toga je u Hrvata je omiljeno ime Juraj, jer su se uvijek morali braniti i štititi od raznih neprijatelja opasnih svojstava.

Sveti Juraj i zmaj

Jedna od najpoznatijih legendi o sv. Jurju je ona gdje pobjeđuje zmaja. Simbolika pobjede sv. Jurja nad zmajem predstavlja pobjedu nad nemani zastrašujućih i opasnih svojstava. Prema legendi, u blizini grada Loda, u Palestini, građanima je prijetio zmaj koji bi često izranjao iz jezera. Građani su zbog straha žrtvovali ovce, a kasnije i djecu. Kada je na red došla kraljeva kćer, sveti Juraj je dojahao na konju i kada je zmaj izašao iz jezera, Juraj je pojurio ka njemu i zabio mu koplje u čeljust, prignječivši ga za zemlju te tako spasio princezu. Po Jurjevom naređenju, djevojka je vezala svoj pojas zmaju oko vrata i odvela ga prema gradu. Gradski vladar i svi mještani zbog toga su primili kršćanstvo.

U prenesenom smislu, zmaj simbolizira poganstvo.

U Zagrebu postoje dva spomenika svetom Jurju – jedan je kod HNK, a drugi kraj Kamenitih vrata.[/box]

commons.wikimedia.org
commons.wikimedia.org

2. Ako je samo jedna noga konja podignuta, osoba je umrla od posljedica ranjavanja u borbi.

FOTO: Dražen Komar
FOTO: Dražen Komar
[box type=”note” align=”” class=”” width=””]Ban Josip Jelačić umro je u Zagrebu, 19./20. svibnja 1859. godine u ponoć, poslije duge i teške bolesti i pokopan je 26. svibnja 1859. godine u Novim Dvorima, stoga se njegov kip smatra iznimkom od općepoznatog pravila.

Autor kipa Josipa bana Jelačića je austrijski kipar Anton Dominik Fernkorn.

No, što se bana Jelačića tiče, ovdje nije specifičan samo položaj kopita već i strana svijeta prema kojoj je okrenut kip. Naime, prvotno je kip bana bio okrenut na suprotnu stranu od danas, odnosno prema sjeveru. Spomenuta strana svijeta odabrana je zbog smjera Mađarske u odnosu na Hrvatsku u čast banu Jelačiću koji je ugušio Mađarsku revoluciju iz 1848. godine.

Za vrijeme jugoslavenske vlasti ban Jelačić je proglašen ‘slugom stranih interesa’ te je 1947. godine njegov kip uklonjen, a trg preimenovan u Trg republike. Pune 43 godine zadržan je potonji naziv te mu je tek 16. listopada 1990. godine vraćeno ime Trg bana Josipa Jelačića. Iste godine održala se prava ceremonija pri vraćanju banova kipa, samo okrenutog prema jugu kako je i danas pozicioniran.

Konj bana Josipa Jelačića zove se Emir. Mahmud-bega Bašić iz Bihaća poklonio je konja Jelačiću, a on je potom dojahao na njemu na ustoličenje u Zagreb, a kasnije i u Mađarsku. Poslužio je Antonu Dominiku Fernkornu kao model za kip 1866. godine. Uginuo je deset godina nakon banove smrti.[/box]

FOTO: Ivan Klindić
FOTO: Ivan Klindić
[box type=”note” align=”” class=”” width=””]Tomislav, iz vladarske kuće Trpimirović, bio je knez Primorske Hrvatske od oko 910. Tradicionalno se smatra da je proglašen kraljem 925., a vladao je bar do 928. O njemu se pouzdano zna malo i postoji tek nekoliko povijesnih izvora.

Stručnjaci se ne slažu je li okrunjen, ili se samo proglasio, ili ga papa spominje kao kralja iz nekog drugog razloga. Tomislav se prvi put 925. spominje kao rex (“kralj”), u pismu pape Ivana X, to nije nepobitan dokaz. U svojoj povijesti, Toma Arhiđakon spominje da je 914. Tomislav dux. Iz toga je povjesničar Franjo Rački godine 1871. zaključio da je Tomislav u međuvremenu postao kralj.

Uz to, u djelu Regnum Sclavorum (poznatom pod nazivom Ljetopis popa Dukljanina; smatra se dosta nepouzdanim) se opisuje krunidba jednog slavenskog kralja (koji se ne naziva Tomislav ni u latinskoj verziji, niti u tzv. hrvatskoj redakciji) krunom koju mu je poslao bizantski car na polju Dalmi. Prema pretpostavci Ivana Kukuljevića-Sakcinskog, krunidba kralja Tomislava je obavljena na Duvanjskom polju. Iako se ne zna kada je i kako Tomislav umro, s obzirom na položaj nogu konja, pretpostavlja se da je riječ o posljedicama ranjavanja nakon borbe.

Spomenik u Zagrebu

U spomen na 1000 godina hrvatske državnosti, Odbor za postavljanje spomenika s nadbiskupom Antunom Bauerom na čelu, odlučio je u Zagrebu postaviti spomenik kralju Tomislavu. Posao izrade spomenika je povjeren poznatom kiparu Robertu Frangešu Mihanoviću. On je skicu za spomenik s reljefima na prednjoj strani postamenta izradio već 1928. godine, a iste godine izveden je i sadreni odlijev spomenika.

Već prilikom prvog postavljanja spomenika 1938. godine počele su žestoke, do danas nerazjašnjene, polemike je li spomenik plagijat te treba li ga se zato pretaliti, ali srećom to se nije dogodilo.

U međuvremenu počeo je Drugi svjetski rat i poslovi oko podizanja spomenika su obustavljeni. Robert Frangeš Mihanović postavljanje svojeg posljednjeg djela nije doživio jer jer umro 1940. godine. Spomenik je postavljen nakon rata, tek 1947. godine, ali bez reljefâ krunidbe i pomirbe, a dvije godine poslije postavljeni su novi reljefi autorâ Želimira Janeša i Ivana Sabolića. Stari reljefi su sačuvani kao sadreni odlijevi u gliptoteci i 1990. godine Odbor za uređenje spomenika kralju Tomislavu odlučuje da Frangešovom djelu treba vratiti autentičan izgled odnosno originalne reljefe.

Inače, Trg kralja Tomislava sve do 1927. zvao se Trg L – tada su se novi i neimenovani trgovi obilježavali slovima, a ulice brojevima.[/box]

3. Ako je konj sve četiri noge na tlu, osoba je umrla od prirodne smrti.

Nemamo više primjeraka takvih spomenika u Zagrebu, no ovo je svakako korisna informacija ako ćete se naći u blizini takvih kipova u nekom drugom gradu.

Komentari