Ulice našeg grada su poput šetnje kroz povijest.
Svakim danom šećemo ulicama grada, često ne obraćajući pažnju na tiho šaputanje zagrebačkih zidova. Zagrebačke ulice dišu i upijaju naše korake, te ih spremaju u svoje priče koje nam svakodnevno pričaju. Već nam je svima poznata priča o Gradecu i Kaptolu i o bitkama koje su se vodile na sad već neprepoznatljivom zagrebačkom tlu.
Jedna od najstarijih ulica u Zagrebu ima nam mnogo toga za reći. Prošli smo njome vjerojatno mnogo puta, učinili tisuće koraka a da ne znamo sva njezina lica. Nova ves danas se proteže od Kaptola na jugu do Zvijezde na sjeveru, a nekada je bila poput malog grada u kojem se odvijao sasvim drugačiji život.
Svoj prvi trag ostavila je u povijesnim dokumentima iz 1334. godine. Tada je nosila ime Villa. Ne možemo znati sve duše koje su u 14. stoljeću kročile njenim putevima, ali znamo da se radilo o skromnim kućama.
Godine 1361. ponovo se spominje njeno ime kao ‘naše novo selo kod Sv. Ivana zagrebačkog‘, koja se nalazi u obližnjoj Maloj ulici, poznata kao Crkva Sv. Ivana Krstitelja.
Naselje uz tadašnju veliku cestu zvalo se Lepa Ves, a zemlju ovom malom selu darovao je Stolni kaptol zagrebački. Ubrzo se umjesto Lepe Vesi, ustalio naziv Nova Ves. Stanovnici zvali su se Purgari Novoveški, a imali su gotovo ista građanska prava kao susjedi s Griča. Mogli su sami birati svoj magistrat pod uvjetom da prethodno plate porez Kaptolu.
Purgari Novoveški imali su vlastite obrtničke radionice, a kućice su bile male i drvene. u 17. stoljeću pojavila bi se pokoja lijepa zidana kuća. Uz Purgare Novoveške, tradicionalno su u Novoj Vesi živjeli prebendari Zagrebačke katedrale. Njih 12 brinulo se za oltare u Katedrali, a njihove kurije imenovane su po svecima zaštitnicima.
Tijekom 18. i 19. stoljeća male drvene kućice, počele su se mijenjati. Drvene kućice zamijenile su one građene od cigle. Među prizemnicama i pokojom katnicom jedino se isticala dugačka, zidana jednokatnica Doma za nemoćne svećenike. Većina ih je zadržala svoj izgled do danas, te je Nova Ves zadržala šarm iz tog razdoblja.
Njena povijest nije stala u 19. stoljeću. U jednoj od kuća na Novoj Vesi stanovao je Dobriša Cesarić. Od 1929. do 1980. godine ovaj je veliki hrvatski pjesnik bio jedan od njenih stanovnika. Iza sebe je ostavio brojna djela a umro je 1980. godine,
Kako to biva u svakoj povijesnoj priči, ratna su zbivanja ostavljala puno stravičnih tragova. Jedan od njih nalazio se u Novoj Vesi u Vojnom zatvoru 1945. godine.
Krajem 1990. godine je na Novoj Vesi izgrađen trgovački centar – Kaptol Centar. Osim trgovačkog centra, u Novoj Vesi možemo pronaći neke restorane ili kafiće, ali ona je ostala stambena zona u kojoj žive neki novi Purgari Novoveški.
