(FOTO) Najgenijalnija molba za posao: Popeo se na vrh katedrale i balansirao na križu

Sanjin Strukic/PIXSELL

Pitamo se bi li danas uspio fascinirati nadležne u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje i svojom upornošću uspio naći posao.

Mato Juričić ušao je u povijest Vatrogasne brigade Zagreb i cijelog Grada Zagreba svojom nevjerojatnom i spektakularnom “molbom za posao”, te tako postao jedan od najpoznatijih zagrebačkih vatrogasaca.

Dana 6. travnja 1932. godine Mate Juričić je navršio 26 godina i napravio najveću vratolomiju u svom životu kako bi ispunio svoj životni san – dobiti posao vatrogasca.

U to su doba vatrogasci bili poznati po svojim akrobatskim sposobnostima i izuzetnoj fizičkoj snazi, stoga su mnogi od njih bili vrhunski sportaši ili avanturisti. Zbog toga je Juričić pomislio kako bi mu neka demonstracija sposobnosti pomogla dobiti posao, piše Siniša Jembrih u Vatrogasnom vjesniku.

Povijesne vratolomije na vrhu Katedrale

Događaj je popraćen u zagrebačkoj novinskoj kronici “Večer”.

“Nekoliko minuta poslije 10 sati izjutra u srijedu 6. travnja 1932. neka je domaćica na povratku ili u dolasku na središnju tržnicu na Dolcu pogledala prema tornjevima Katedrale i kriknula: ‘Čovjek na križu!’ Dotle se je nepoznati penjač popeo do križa, koji se nalazi na vrhu Katedrale. Stao je na križ i počeo izvoditi svakojake vratolomije.

Najprije je balansirao na jednoj nozi, a nakon toga na zaprepaštenje svih koji su gledali, postavio se na glavu i ostao u balansu nekoliko sekundi… Čula su se svakojaka nagađanja o nepoznatome, ali njegovo ime nije bilo nikome poznato. Znalo se je samo toliko da se je zajedno s biciklom uspeo u liftu do prve galerije, gdje je ostavio dvokolicu, uputivši se prema stubama na drugu galeriju, odakle se kroz prozor provukao na pročelje tornja, te se zatim počeo penjati na sam vrh. Nakon što se je producirao nekoliko minuta na vrhu križa, mladi je penjač počeo silaziti”, pisalo je u tadašnjem listu “Večer”.

Vatrogasni vijesnik
Vatrogasni vijesnik

Istog dana list je priopćio da se ovaj vratolomni umjetnik s vrha tornja zove Matija (Mato) Juričić, da je rođen 1906. u Puli.

“Nakon što je sišao, mladić je predveden na redarstvo odakle je nakon što je legitimiran pušten. On je izjavio, da mu je najveća želja da postane vatrogasac, pa da se je zato popeo na vrh Katedrale, da na taj način dokaže svoju spremu. Bio je prisiljen da to učini, jer se već pola godine nalazi bez posla pa je na taj način htio svratiti pozornost na sebe. Ujedno je izjavio, da bi se mogao popeti još i više, i da njegov pothvat nije iziskivao nikakvih većih napora. Jedino se tužio na jaki vjetar, koji je upravo puhao u vrijeme dok je bio na križu. Da toga vjetra nije bilo on bi na vrhu Katedrale, ostao do dva sata poslije podne”.

Gledatelji su Matine pogibeljne ekshibicije na križu Prvostolnice nagradili burnim pljeskom, kličući: ‘Živio!, a masa koja dosizala preko tisuću ljudi pratila je Juričića koji je odveden na policiju sve do Jelačićeva trga i neprestano mu klicala. Građani su čak i nudili novac srčanom mladiću, ali su mu detektivi zabranili bilo što uzeti.

U jednom intervjuu 1957. godine Mato Juričić, tada s nadimkom Katedralac, izjavljuje da je onda vidio toliko novaca da mu se zavrtjelo u glavi.

Tom prigodom na vidjelo su izašle i informacije o njegovoj burnoj mladosti.

Rođen 1906. u Štinjanu kod Pule, već se kao mladić iskazao svoju nemirnu narav aktivno se uključivši u otpor prema talijanskoj vlasti koja je vladala Istrom u to doba. Jednom prilikom vlasti su mu u domu našle onda zabranjenu hrvatsku zastavu te su mu uhitili oca, a majka je u zadnji čas spriječila Matu da na karabinjere baci jednu od svojih skrivenih bombi. Preko noći je zatim pobjegao preko granice u tadašnju Jugoslaviju završivši u Zagrebu, gdje već kao mladić izučio stolarski zanat. Pošto mu u Zagrebu nisu cvjetale ruže, penjanje na katedralu mu se učinilo kao dobra ideja na koju je potrošio zadnji dinar kako bi platio ulaz na vidikovac prve galerije na katedrali.

Godišnja nagrada JVP Zagreb nosi njegovo ime

Nezaposleni Mate dobio posao u vatrogasnoj brigadi u kojoj je proveo cijeli radni vijek – 36 godina, pet mjeseci i 23 dana – bez i dana bolovanja ili izbivanja s posla, postavši i Zapovjednik postaje. U svojoj karijeri gasio je mnoge poznate zagrebačke požare i spasio mnoge živote. Za drugoga svjetskog rata priključio se antifašističkom pokretu, a kad mu je život postao ugrožen, otišao je s obitelji u partizane.

“Mato je odradio 42 godine u vatrogasnoj službi. Kažu da je na posao zakasnio samo jednom. Razlog inatu koji ga je natjerao na pothvat sa vrhom tornja katedrale je bio u tome što Mato nije prošao neke prijemne testove koji su ukazivali na nedostatak odvažnosti, hrabrosti, strah od visina”, kazao je Damir u komentaru objave u grupi Zagreb – Kakav je bio nekada (SLIKE, VIDEO).

I u stare dane bio je izuzetno aktivan i gibak, mogao se popeti po užadi na rukama ili zubima pokupiti omiljenu cigaretu s poda. Sa svojom obitelji živio je na najdražoj mu adresi – Savska 1. I dan danas, u Vatrogasnoj postrojbi Zagreb priča se o legendarnom Mati Katedralcu, a radi se na tome da se godišnja nagrada JVP Zagreb nazove njegovim imenom.


Komentari