Osuđena je na potapanje i gušenje u Savi do sigurne smrti.
Dorotea, kćer Kuzmina, stigla je iz sela Otok u današnjem Zapruđu, pred kraj 15. stoljeća. “Dotepenka” je dopješačila pred jurišima Turaka po Turopolju do južnih obala Save.
Stanovnici Gornjega Grada otkrili su da je Doroteja kriva za ćudljivost muške erotike. Svi purgerski muško-ženski pogledi fokusirali su se na njezin stas, frizuru, odjeću.
‘Odjeva se poput djevojke, pletenice joj vise po leđima…’ govorilo se po zagrebačkom Gornjem Gradu.
Dorotea je osumnjičena za čedomorstvo. Tako je uslijedio sudski proces protiv Doroteje. Iako nije bila izložena mučenju, optuženica je priznala, ne samo jedno čedomorstvo o kojemu se danima govorilo, nego čak dva vlastoručna abortusa. Navodno, dva muška fetusa “u sebi je ugušila” i zakopala u grmlju današnje Vlaške ulice.
Primjereno zlodjelu, osuđena je na potapanje i gušenje u Savi do sigurne smrti. Zbog zalaganja nekih utjecajnih ljudi, kazna je ublažena: odlučeno je da se Dorotea samo baci u rijeku, što joj je pružilo šansu za preživljavanje. Ali taman kada se sudska delegacija našla na savskoj obali da nadgledaju egzekuciju, nastupio je vrtoglavi preokret.
Krvnik Valentin izrazio je želju da se Doroteom oženi službeno, pred oltarom, bez mogućnosti razvoda i protjerivanja, uz jamstva crkvene zaštite. Automatski je pomilovana.
Izvor: Lupiga
