Bez njih Zagreb ne bi bio isti: Legende koje su obilježile gradske ulice

Tihomir Beller/Facebook/Zakaj volim Zagreb

Oni su svojom pojavom obilježili gradske ulice te naš grad bez njih ne bi bio isti.

Oni su ljudi koje zna baš svaki Zagrepčanin. Svakodnevno ste ih viđali ili ih još uvijek viđate, stalno su tu negdje, a o o njima pričaju ili će pričati i idući naraštaju Zagrepčana.

Oni su svojom pojavom obilježili gradske ulice te naš grad bez njih ne bi bio isti.

Milicajac Meho

Početkom 70-ih u Zagrebu je bio dozvoljen promet preko Trga Republike. Promet je regulirao “milicajac”, a najpoznatiji i Zagrepčanima najdraži bio je milicajac Meho, svojevrsna legenda. Mehu je krasio široki osmijeh i elegantne geste rukama tijekom reguliranja prometa. Stariji Zagrepčani ga pamte kao vrlo ljubaznu i simpatičnu osobu, a pričaju da je kazne pisao vrlo rijetko. Stajao je na viskom postolju što je tada bio uobičajen prizor za “milicajca”.

Zagreb hr.
Zagreb hr.

Za Novu Godinu građani bi darivali “milicajce” te su im darove stavljali podno njihovih postolja. Kruže priče da je Meho uvijek dobivao najviše darova- gajbe pive, Kraševe pakete i butelje vina. Zagrepčani su mu znali iskazati ljubav i zahvalnost za minimalni broj kazni koje je pisao. No, Meho je volio pravdu i red te je imao strog nastup i prodoran muški glas, prisjetili su se građani ovog legendarnog “milicajca”. S njim nikad nisi znao je li ozbiljan ili se šali pa je tako postojalo i iznimno poštovanje prema Mehi. Zračio je iznimnom simpatičnošću, zbog koje sjećanje na njega još uvijek živi.

Đukica

Stariji Zagrepčani ga pamte kao prvog jugoslavenskog transvestita. S natapiranom frizurom i postojanim make upom, Đukica je ujedno šokirao i uveseljavao zagrebačke ulice. Ekstrovertnost mu je bila najmoćnije oružje pa je tako na šale na svoj račun odgovarao prihvaćanjem čime bi oduševljavao sugovornike.

Zagreb.hr
Zagreb.hr

Rođeni Varaždinec, Đukica je u Zagreb došao početkom pedesetih godina, s gitarom u ruci kada je i pobjedio na tadašnjem popularnom festivalu “Prvi pljesak”. Često ga se moglo vidjeti na ondašnjem Trgu Republike, a imao je i svoje lokale po kojima je svirao. Zagreb je znao Đukicu, a Đukica je znao Zagreb.

Ljubav prema Zagrebu i Zagrepčancima Đukica je svakodnevno pokazivao uštimavajući gitaru u ritmu grada pa je tako znao reći: “Zagreb mi je sve kaj imam, moj prelepi grad, i gitaru po njemu štimam, tak imam te rad.” Đukicu najbolje opisuju njegove pjesme koje dijeli sa sugrađanima, baš poput njegove duše koja je uvijek bila otvorena svakom. Iako je živio skromno sve što ima djelio je sa sugrađanima, toplinu, štoseve i osmijehe koje daruje slučajnom prolazniku.

Giovanni

Giovanni, pravim imenom Krešimir Ricijaš, već više od 20 godina jedno je od neizostavnih lica sa zagrebačkih ulica. U Zagrebu se prvi put pojavio 1984. godine te je postao poznat kao pilot, liječnik, kapetan, golman ili perač prozora, ovisno kakvo bi izdanje izabrao za taj dan.

Giovanni je radio u Čistoći, a nakon što je otišao u invalidsku mirovinu počeo je raditi kao perač prozora kako bi popunio budžet. Kroz svakodnevnicu gradskih ulica Giovannija su Zagrepčanke upoznale kao velikog kavalira i zavodnika, a opjevale su ga čak i Divasice u jednoj od svojih pjesama.

 Marko Lukunic/VLM/PIXSELL;
Marko Lukunic/VLM/PIXSELL;

Prošle godine je za Giovannija bila organizirana i velika humanitarna akcija, nakon što se doznalo da ima financijskih problema te se Zagreb ujedinio kako bi mu pomogao. O ovoj živućoj zagrebačkoj legendi definitivno će pričati i budući naraštaji našeg grada.

Giovanni Furlan (Nino)

Vedar duh ovog uličnog svirača osvaja sve oko sebe pa ga zagrepčani već nazivaju dobrim duhom našeg grada. Uvijen nasmijan i pozitivan Giovanni svojom glazbom svakodnevno uveseljava prolaznike. Malo je poznato da je Furlan radio i kao učitelj skijanjas, svojevremeno se okušao kao kaskader, abavi se i slikanjem.

Tihomir Beller/Facebook/Zakaj volim Zagreb
Tihomir Beller/Facebook/Zakaj volim Zagreb

Ipak, najviše voli uličnu svirku, a susrest ga možete u Tkalči i na Dolcu. zagrebačke ulice Giovanni naziva svojim radnim mjestom, a na njima svira od studentskih dana, točnije od 1979. godine. Ovaj popularni ulični svirač je iz Siska, no voli Zaagreb, a Zagreb mu ljubav uzvraća, baš kao i Zagrepčani kojima uljepšava dane.

A koga nikako ner smijemo izostaviti u drugom dijelu priče o legendama sa zagrebačkih ulica? Pišite nam na [email protected] ili u inbox naše Facebook stranice.

 

 


Komentari