BEZ DLAKE NA JEZIKU: Zagrepčani otvoreno i brutalno iskreno progovorili o tome što im diže tlak

FOTO: Crossmap

Svi smo mi ljudi od krvi, mesa i osjećaja, pa tako imamo i dobre i loše dane, kao i one sretne i one živčane trenutke i stanja.

No, neke stvari živcirat će nas u našem dragom Zagrebu koliko god smo možda taj određeni dan presretni jer, ne samo da se te stvari ponavljaju, naprotiv, postaju još gore. Stoga je nekoliko građana s nama podijelilo što ih u Zagrebu najviše živcira, što im može pokvariti cijeli dan i zbog čega im para izlazi iz ušiju.

Netolerancija i društvo koje je daleko od demokratskog

Mnoge građane živcira licemjerje i činjenica da će se ljudi žaliti na sve, a po tom pitanju neće ništa učiniti. Poput stare izreke da je lako biti heroj poslije bitke.

“*erete po Bandiću, a ne izlazite na izbore! Smeta me dvoličnost. Pravite se liberalni i napredni, a kad se netko ne slaže s vama, bacate drvlje i kamenje. I zašto ne možete čekati da ljudi izađu iz glupog tramvaja?! Zašto imate potrebu popeti se čovjeku na glavu samo da bi što prije ušli?!” objasnila je B. N. što je najviše ljuti.

FOTO: Michele Kimbrough - WordPress.com
FOTO: Michele Kimbrough – WordPress.com

Sveprisutna ljudska hladnoća i udaljenost

Građani se na ulicama gotovo svakodnevno suočavaju s manjkom ljudskosti i topline, ali i činjenicom koliko je narod lako prevariti.

“Živciraju me svi ljudi koji vrijeđaju one koji nisu autohtoni Zagrepčanci. Kao oni su posebna sorta jer su rođeni u Zagrebu. Nervira me to što su svi prisiljeni plaćati javni prijevoz i što kontrola nije obilježena; zašto ne nose one florescentne prsluke pa da se spasimo mi šverceri? Nervira me nedostatak kulture, od ponašanja po tramvajima do ponašanja u prometu, na cestama. Nervira me ljudska hladnoća i udaljenost koju svaki dan vidim na cesti. Da padneš i kreneš umirat, svi bi prošli. Da te netko mlati, ne bi se upetljali. I nikad mi nije bilo jasno zašto na gradskim sajmovima nemaju sajamske cijene nego ko da si došao u najskuplji mogući grad, a narod opet kupuje?!” zapitala se M. A.

‘Pretvorili smo se u mlitavce i mlitavce odgajamo’

Nekim pak građanima diže tlak činjenica da su ljudi postali preosjetljivi i premlitavi, a najjače im je oružje to što se mogu na sve žaliti unutar svoja četiri zida i preko tipkovnice.

“Kad sam bila mala, pala sam s bicikla i tad se majka naljutila zato što sam došla krvavih koljena, no zakrpale smo to i rana je zarasla. Danas bi roditelji pobjegli na hitnu, tužili usput ZET, HAK, otišli na policiju zato što im se dijete spotaklo o pločnik koji po nekom od zakona NE SMIJE BITI TU. Ma dajte, pretvorili smo se u mlitavce i onda mlitavce odgajamo. Katastrofa nam je pokupiti bombon koji je pao na pod, a svakodnevno u sebe unosimo ogromnu količinu štetnih stvari i mogle su nas ubiti već nebrojeno puta, ali bitno da znamo soliti pamet svima umjesto da solimo hranu.

Radimo dramu iz svega i odjednom smo veliki borci za ljudska prava, a još uvijek nas najviše zanima otkud susjedu novci za novi auto. Licemjerni smo, žalimo se konstantno nam ništa ne odgovara. Ili nam je prevruće ili prehladno. Tad je čak i vrijeme krivo za to što mi nemamo volje ustat iz kreveta i živjet, pa se tako ostajemo žaliti i okrivljavati sve drugo unutar svoja četiri zida, gdje trunemo kao i naša ljudskost, a usput trujemo ostatak čovječanstva. Žalimo se da nema događaja, a Zagreb nikad nije bio bogatiji kulturom. Poruka Zagrepčanima? Opustite se i naučite dijeliti bitno od nebitnog, relevantno od trivijalnog jer svojom negativnom energijom koja nije potkrijepljena ičim logičnim oduzimati dragocjeno vrijeme drugima i sebi. Borite se za ono značajno što će pomaknuti granice i ne radite dramu samo zato da bi se o nečem pričalo, odnosno o vama”, poručila je S. Š.

FOTO: Youtube / Screenshot
FOTO: Youtube / Screenshot

Licemjerje i nekultura u javnom prijevozu

Jedan od najčešćih razloga zašto se ljudi kući vrate više ljuti nego što su izašli je svakako manjak kulture ponašanja u javnom prijevozu, ali i pasivnost građana.

“Nerviraju me svi koji u Zagreb dođu i po Zagrebu pljuju, a tu studiraju, tu žive i rade. Nerviraju me ‘hokejaši’ od 150 godina koji i s kljukom jedva hodaju i svejedno ‘pretrčavaju’ jednu od najprometnijih prometnica u gradu. Smeta me licemjerje jer će se svi žaliti po Facebooku, a kada treba nešto napraviti, pokrit će ušima i blejati u prazno, kao da se njih ne tiče, i onda će ponovo kukati jer nije po njihovom. I nerviraju me idioti kojima nije jasno da se prvo pušta ljude da izađu iz javnog prijevoza, a onda se ulazi. Jednako me živciraju i oni koji se totalno isključe u javnom prijevozu i ne *ebu pol posto nikog tko mora van, nego ih se valjda treba podignut i maknut s vrata da bi se moglo izaći”, kaže O. Ž.

Građanima su trn u oku prometne gužve

Naš sugovornik naglasio je da su danas ljudi nervozni, usiljeni – staro, mlado ili srednje – i da nitko više ne zna ni pozdraviti.

“Prođeš po kvartu i 10/10 klinaca ni bok ne zna reć. Prije samo par godina kad sam i sam bio klinac, znao se red, staru ekipu se pozdravlja i poštuje. Danas te ti klinci opsuju i nabiju na k…. Kaj dalje? Tramvaji, autobusi, javni prijevoz općenito, previše se nekulturnih ljudi skupilo u malom gradu i poprimili su previše loših navika jedni od drugih. Tko je koga ‘zarazio’, ne znam niti želim znati, ali to je činjenica”, kazao je Borna i nadodao kako su gužve nesnosne.

Nema tog mjesta gdje nije zapeo u prometu.

“Nema tog mjesta u Zagrebu u kojem nisam upal u gužvu. Dubrava, Kvatrić, Heinzelova, Avenija Dubrobnik, Rotor, Slavonska, Ljubljanska, Zagrebačka i jedna i druga, Zeleni val… I tako u svako doba dana, osim u pol 6 ujutro i 11 navečer. Kaj dalje? Bandić, gradska politika, rupe po cestama, ružne fasade.

Famozne fontane

Nezaobilazne su bile i fontane te Zimske službe.

“Fontane, pa ljudi dragi, kaj će Zagrebu fontane? Mali je to grad, dost su nam tri-četiri. Al’ kaj ćeš kad je to malograđanstvo Bandićevo predaleko otišlo, on mislim da je Zagreb njegov privatni vrt koji mora šljaštit sa svim i svačim”, kazao je ogorčeni Borna, no njemu smeta i Advent ludilo.

“Pa eto, sad će za koji mjesec Advent ludilo i ne samo to nego bilo koje ludilo, ne samo blagdansko. OK, okitit treba grad, lijepo je prošetat tak malo po gradu, ali ono izdrkavanje sa 50 sajmova zbijenih na 100 metara površine je odvratno. Trg je tjednima smrdio kao da je netko povratio netom pojedene palačinke, kolače, kobasicu, kuhano vino i tko zna što sve ne. Uglavnom, sve vrste ekstremnog ludila me živciraju.

Kad smo već kod zime, živicira me kaj taj jedan jedini snijeg kaj padne u godinu dana ovi iz Zimske službe nisu u stanju počistiti. Prošle godine sam dva dana tražio auto po kvartu. Živcira me kaj samo mi sipamo sol ispred ulaza svake je*ene godine. Kaj još? Ne znam, živcira me kaj više nigdje nemreš pesa otpeljat jer je Bandić napravio toliko dječjih parkova da se sva djeca Hrvatske mogu doć tu igrati i, naravno, na svakom ćošku zabrane za pse”, kazao je Borna.

Komentari