Neizbrisiv trag glazbenog velikana zauvijek u srcima Hrvata: Pola stoljeća karijere Olivera Dragojevića

182

Pjesmama nas je uveseljavao tijekom 50 godina svoje karijere, a u našim srcima zauvijek je ostavio svoj trag.

Oliver Dragojević rođen je 7. prosinca 1947. godine u Splitu. Podrijetlom je iz Vele Luke na otoku Korčuli gdje je proveo djetinjstvo. U Splitu je pohađao glazbenu školu. Najprije je učio glasovir, a potom klarinet i gitaru. Prvi susret s glazbom bio mu je u petoj godini kad je od oca Marka na poklon dobio usnu harmoniku kojom je zabavljao djecu iz svoje ulice, te putnike na brodu na čestoj relaciji Split – Vela Luka. Prvi estradni nastup bio mu je na splitskom dječjem festivalu 1961. g. s popularnom pjesmicom Baloni. Istovremeno s bratom Aljošom snimio je tada poznate svjetske hitove za Radio Split. Preminuo je u nedjelju 29. srpnja 2018. godine u 5 sati u splitskoj bolnici, nakon duge bitke s rakom pluća.

Već 1963. g. okušao se s velikim uspjehom kao pjevač i klavijaturist kultnog splitskog banda Batali. Na natjecanju amatera pjevača Hrvatske, osvojio je prvo mjesto pjevajući Yesterday (J. Lennon – P. McCartney). Festivalski debut imao je na Splitskom festivalu 1967. na nagovor Zdenka Runjića s njegovim Picaferajem, skladbom koja nije dospjela na završnu festivalsku večer, no koja će postati jednim od Oliverovih standarda. Nakon neuspjeha na Splitskom festivalu 1967. sve do 1972. Oliver je pekao zanat svirajući po brojnim zapadnoeuropskim klubovima, usvajajući temeljne odlike kasnijeg izvođačkog stila. Poslije kratke epizode s Dubrovačkim trubadurima koja je trajala manje od godinu dana, te sudjelovanja na pionirskim prvim sessionima splitske super-star grupe More u ljeto 1974. ponovno se priključio Batalima.

Uspjesi

Na Prokurative se vratio 1974. g. te u velikom stilu osvojio prvu nagradu publike sa skladbom Ča će mi Copacabana. Nakon toga ponovno je uspostavio suradnju sa Zdenkom Runjićem i na Splitskom festivalu 1975. pjevao šansonu Galeb i ja, ultimativan zgoditak i početak višegodišnje plodonosne suradnje najnakladnijeg i najnagrađivanijeg autorsko-izvođačkog dvojca.

Pobravši najprestižnije festivalske i diskografske nagrade, Oliver je bio i laureat prve dodjele Hrvatske diskografske nagrade Porin koja je dobrano prošla u znaku njegove izvedbe Gibonnijeve Cesarice. Osam dobivenih Porina te odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, samo su neka od brojnih Oliverovih priznanja.

I njegov album Dvi, tri riči (2000. god.) dokazuje da je Oliver ipak samo jedan. Jer kako objasniti da nakon toliko vremena na hrvatskoj estradnoj sceni i dalje istom snagom privlači sve generacije. Stoga i ne čudi što je ovaj album prodan u platinastoj tiraži što znači preko 50.000 primjeraka. Ovo priznanje dodijeljeno mu je na proslavi 40-te obljetnice rada Zdenka Runjića 8. srpnja 2001. godine.

Humanitarnim koncertom koji je održao 25. kolovoza 2001. god. u pulskoj areni dokazao je još jednom zbog čega je i nakon toliko dugo godina iznimno bogate i uspješne glazbene karijere na samom tronu. U prepunoj Areni, s Oliverom su pjevale i mlade i starije generacije, a gostovanje još nekih naših velikih renomiranih imena, poput Gibonnija, Vanne, Otta Pestnera, Tedija Spalata, klape Fortunal i Tonyja Cetinskog, samo su dokaz počasti koju zaslužuje Oliver, kao i cijela akcija, jer je prihod s koncerta išao za pomoc Općoj bolnici u Puli. Audio zapis tog koncerta, objavljen je krajem 2001. god. pod imenom Oliver u Areni i to kao dvostruki CD i kazeta.

U listopadu 2010. napunio je Spaladium arenu na koncertu. Oliver Dragojević jedan je od rijetkih hrvatskih glazbenika koji se mogu pohvaliti nastupima u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji te Opera Houseu u Sydneyju. Oliver Dragojević bio je jedan od najpopularnijih pjevača u zemljama bivše Jugoslavije. Iza njega su ostali hitovi poput “Moj lipi anđele”, “Vjeruj u ljubav”, “Cesarica”, “Nedostaješ mi ti”, “Trag u beskraju” i još mnogo drugih pjesama.

Uzor kolegama

Oliver Dragojević bio je uzor svojim mlađim kolegama. Spomenimo i kako je s Gibonnijem snimio pjesmu ‘U ljubav vjere nemam’, a pjevač je za njega imao samo hvale.

“Najjednostavniji je od svih nas i najnormalniji je od svih nas. Beskrajno ga volim i šaljemo mu sve najljepše misli, energije i molitve. Mislim da mu svi žele sve najbolje. Možda je on najvoljeniji čovjek u našem narodu. Ne postoji nijedna osoba, bilo da se radi o taksistu ili nekome na blagajni da ne pita za njega i pozdravi ga”, izjavio je Gibonni.

Nakon rata nikad više nije pjevao u Beogradu

Unatoč milijunskim ponudama, odlučio je nakon rata da više nikada neće pjevati u Beogradu. Ljeti je najradije odlazio u voljenu Vela Luku, uživati na brodu i loviti ribu.

Legendo, počivaj u miru Božjem!



Komentari