Zahvaljujući njemu zagrebački Gradec dobio je status slobodnog kraljevskog grada

FOTO: Wikipedia

Jedan od najvećih vladara iz dinastije Arpadovića.

Bela IV. (mađ. IV. Béla) hrvatsko-ugarski kralj (1235. – 1270) iz dinastije Arpadovića. Bio je jedan od najvećih vladara iz dinastije i obnovitelj kraljevstva nakon velike provale Tatara 1241. godine. Značajan je i njegov doprinos nastajanju i razvitku slobodnih kraljevskih gradova, među njima i Zagreba, koji je dobio te povlastice Zlatnom bulom kralja Bele IV. 1242. godine.

Vladao je od 1206. godine do 3. svibnja 1270. godine, kada je umro.

Slavna Zlatna bula hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. kojom je zagrebački Gradec dobio status slobodnog kraljevskog grada izdana je 16. studenog 1242. godine. Bela IV., iz dinastije Arpadovića, ovaj dokument dao je sastavitu dok se nalazio u Virovitici, koja je već imala status slobodnog grada, nedugo nakon provale Tatara u Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo.

Zlatna bula je bila osnovni gradski zakonik, odnosno kazneno-pravni i sudski dokument, a u njemu kralj o sebi govori u trećem licu.

Tekst započinje sljedećim riječima: “U ime svetoga Trojstva i nedjeljivoga jedinstva. Amen. Bela, milošću božjom zauvijek kralj Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Rame, Srbije, Galicije, Vladimirije i Kumanije… Budući da se našoj volji svidjelo na brdu Griču sagraditi slobodan grad i tamo sazvati građane te dio kraljevstva utvrditi i učvrstiti radi sigurnosti granice i drugih koristi… ovom ispravom dajemo na znanje, kako sadašnjima, tako i potomcima, da smo proveli u djelo svoju nakanu, dopuštajući da na prije spomenutom brdu bude slobodan grad, da se građani slobodno naseljavaju i da imaju, drže i postojano čuvaju zemlje i posjede, uvjete i slobode koje smo doznačili i potpisali…

Ovim dokumentom Gradec je dobio pravo podizanja zidina te je izuzet od banske i županijske vlasti te podređen izravno kralju. Također dozvoljeno je naseljavanje novih stanovnika, prije svega povlasticama privučeni obrtnici i trgovci, koji bi svojom djelatnošću podigli gospodarsku moć grada te po potrebi sudjelovali u njegovoj obrani.

Građanima Gradeca obećana je naknada štete ako bi bili napadnuti i opljačkani na području Ugarske, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, a bili su i oslobođeni plaćanja daća (cestarina, mostarina) unutar granica Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva. Gradecu je dana i znatna administrativno-upravna autonomija, prije svega slobodno pravo izbora gradskoga suca, kojega je Gradsko vijeće imalo pravo birati svake godine. Za gospodarski razvoj Gradeca važno je bilo stečeno pravo održavanja dnevnih i tjednih sajmova, kao i stjecanje velikoga zemljoposjeda, čija je sjeverna granica bila vrh Medvednice, zapadna potok Vrapčak, a južna rijeka Sava.

U Zlatnoj buli navedene su i obveze građana Gradeca. Tako su u slučaju kraljeva vojnog pohoda u Primorje, Korušku ili Austriju trebali poslati 10 potpuno naoružanih vojnika. U slučaju kraljeva posjeta Gradecu, građani su trebali za njegov i objed njegove pratnje osigurati „12 volova, 1000 kruhova i 4 bačve vina“, a također su imali obvezu ugostiti hercega Slavonije (ako je član kraljevske obitelji) i bana. Jedna od težih obveza građana bila je obveza utvrđivanja Gradeca i obnove gradskih zidina na vlastiti trošak. Osim ove zadnje obveze ostale su stupale na snagu pet godina nakon izdavanja Zlatne bule.

Godine 1266. Bela IV. potvrdio je građanima Gradeca odredbe Zlatne bule te ih je, zbog velikih troškova koje su imali oko utvrđivanja grada, obnove domova i gradnje novih kuća, oslobodio prije spomenute vojne obveze i drugih davanja. Već sljedeće godine oslobodio ih je i plaćanja carine zvane tridesetina.

Original Zlatne bule je sačuvan i danas se čuva u Hrvatskom državnom arhivu, piše Povijest.hr.

Komentari