I 22 godine poslije s gorčinom se sjećamo noći u kojoj se u Samoboru prolijevala krv, najbrutalnijim obračunom policije sa zagrebačkom subuklturalnom scenom.
Naime, u samoborskoj Kuglani 31. listopada 1995. trebao se održati veliki koncert punk bendova, a trebali su nastupiti Dik’o’braz, Deafness By Noise, Wasserdicht, Nula i Beermacht. Nažalost, koncert se nije niti održao, a privedeno je više od stotinu pankera te je sedmoro njih završilo s teškim ozlijedama. Policija je poslana u krvavu raciju na mlade okupljene u iščekivanju ovog koncerta, a pod obrazloženjem da su dobili prijavu kako “narkomani” izazivaju nerede po gradu2, što su kasnije demantirali zgroženi građani Samobora.
“Nas nekoliko studenata novinarstva išlo je u Kuglanu na koncert našeg prijatelja s godine i njegovog benda. Sve se zaista dogodilo iznenadno i brzo, svi smo bili u šoku. Čekalo se da koncert počne, vani na pločniku sjedile su skupine mladih, prosjek godina je valjda bio 17-18. Ušli smo unutra i slijedeće čega se sjećam je ulazak policajaca, pucnja u zrak u zatvorenom prostoru i bježanja s prijateljicama s fakulteta do autobusnog kolodvora”, prisjeća se Ivana Dragičević u razgovoru za portal Tris.
Mladi pankeri u tom su trenutku izjurili iz kluba te se razbježali po gradu, a policijsko maltretiranje potrajalo je cijelu noć. Najgore je uslijedilo ispred trgovine Šišmiš.
“Nekoliko desetaka djece polegli su na pločnik, naredili im da stave ruke iznad glave i počeli ih tuči po glavi, leđima, bubrezima, rebrima, gdje god su stigli. Po sebi su dobili i slučajni prolaznici koji su kupovali u dućanu. Nagrabusila je pri tom i jedna 15-godišnja djevojčica, čijom glavom je policajac lupao o zid, i tako nekoliko puta” izjavio je tada vlasnik „Šišmiša“ za Novi list.
Mihovil Roša, gitarist nekadašnje Nule: To je bilo čuveno vrijeme Tuđmanove ‘slobode i demokracije’
„Trebao je biti koncert kao i svaki drugi, dobra atmosfera, skupilo se dosta ljudi iz cijele Hrvatske. Sve je dobro krenulo, a onda je neki rezervni policajac sa sindromom lokalnog „prljavog Harryja“, pokušao prekinuti koncert, valjda prepadnut brojem ljudi ili mu je to netko naredio. Ljudi su počeli vikati da hoće svirku, među njima i Ranko (Ranko Frua, pjevač Nule; op.a.), pa ga je ovaj uzeo za ruku i pokušao izvesti iz kluba. Onda je prema policajcu doletjela plastična čaša i tako je sve krenulo. Ostatak priče je poznat: stotine privedenih ljudi u stanicu na obradu, naganjanje ljudi po Samoboru, pucanje za ljudima koji su bježali u kukuruze, udaranje cure kundakom u trbuh jer je snimala aparatom, odvođenje momka u WC i prebijanje „jer se smijao“.
Članove Nule je pokupilo u klubu, Jorde (Jordan Vudrag, basist; op.a.) je malo dobio pendrekom po kostima u svlačionici, pa nas je odvelo u stanicu na ispitivanje. Vedrana (Vedran Meniga, bubnjar; opa.a.) i mene je ispitivao lik koji očito nije bio policajac, vjerojatno ondašnji SIS ili SUZUP. Lagali smo da ništa nismo vidjeli ni čuli jer smo htjeli što prije otići odatle.
Normalno da je to bilo u čuveno Tuđmanovo vrijeme „slobode i demokracije“, pa se za to ne bi niti saznalo, jer su sve glavne novine objavile dvije crtice o malom neredu na koncertu. I da nije bilo pokojnog Šeksovog sina i Arene koja ga je intervjuirala ne bi se ni znalo za to. Organizator Krmpa iz Deafnessa je na kraju dobio zabranu javnog istupanja na dvije godine (Tuđmanova „sloboda govora“)…“
