TRNJANIN KOJEG JE BEOGRAD OBOŽAVAO: Bio je jedan od najboljih nogometaša ovih prostora

foto:wikipedia

Na današnji dan prije deset godina u Beogradu je umro legendarni hrvatski nogometaš Stjepan Bobek, rođeni Trnjanin koji se proslavio u beogradskom Partizanu.

Nema sumnje da je bio jedan od najboljih nogometaša ovih prostora, a Partizan ga je 1995. proglasio najvećih igračem kluba svih vremena.

‘Šteta, velika šteta što nema filmskih materijala da vidite kako je to bio dobar igrač, to se ne može ispričati, sretni smo bili mi koji smo ga vidjeli uživo’, pričali su njegovi suverenici.

Bobek je rođen 1923. u Zagrebu, a kada je počeo rat 1941. ističe da je spasio nogomet.

‘Kad je počeo onaj drugi rat imao sam 18 godina i moju generaciju su odvlačili u vojsku, jedne u domobrane, druge u ustaše. A mene je spasio nogomet’, pričao je nekad Bobek.

Vojska mu je prijetila i 1944. a onda je Martin Bukowy doveo u Građanski.

‘Onda je dogovoreno da kao domobranski službenik igram za Građanski koji je tada bio jak, prava momčad, a ja sam bio oduševljen kako su me stare zvijezde Građanskog prihvatile’, pričao je Bobek.

Pred kraja rata čak je dezertirao…

‘Ja sam se sa Vladimirom Firmom koji igrao sa mnom dogovorio da dezertiramo, odnosno da nas ne pronađu. Tako smo jednog dana spavali na jednom mjestu, a drugog na drugom… Nisu nam uspjeli ući u trag. I tako sam se izvukao.

Nakon rata došao je poziv iz Beograda da dođe u armijski klub Partizan

‘Nije mi bilo lako, plakao sam, jer sam rođeni Zagrepčanin i nisam bio u svijetu, nisam znao kakav je život izvan svoje kuće… Uzeo sam kofer i u vojničkoj uniformi stigao u Beograd.

U dresu Partizana zabio je 413 golova u 466 utakmica, osvajao prvenstva i kupove, a zasnovao je i obitelj.

‘Morate zaista znati da mi je žao što nikad nisam igrao za Dinamo. Pa, ja sam Zagrepčanin, ali ne mogu reći ni jednu lošu riječ o Partizanu. Konačno, to je moj klub. Tu sam se afirmirao i postigao sve. Dužan sam ostao Zagrebu. Ali, isto tako, nemojte se ljutiti kad ću reći da su me u Beogradu, u Srbiji izvanredno primili. Voljeli su me.’

Za Hrvate je zbog odlaska u Beograd bio izdajnik, a u Beogradu su ga smatrali ustašom

‘Oduvijek sam bio partizan, uvijek sam bio za Titovu političku opciju, iako nikad nisam bio član partije. Upoznao sam osobno Josipa Broza, Franju Tuđmana, Slobodana Miloševića… Samo je Tito na mene ostavio pozitivan dojam. Bio je pravi čovjek, komunist, a ipak bonvivan i čovjek koji je znao živjeti i drugima je to omogućio. On mi je pružio sve. Znam da će to nekima zasmetati, ali od toga ne mogu pobjeći.’

Mnogi su mu spočitavali za vrijeme Domovinskog rata da je zaboravio Zagreb, u koji je stigao 1997. na poziv predsjednika Franje Tuđmana

‘Bio sam kod Tuđmana dvaput kad je bio predsjednik Hrvatske, zajedno smo gledali i utakmicu Croatije i Newcastlea. Moram priznati da mi je drago tada bilo ići u Zagreb, jest. Da, bio sam još i na utakmici reprezentacije Hrvatske, zajedno s Tuđmanom, protiv Bosne i Hercegovine 1997. godine. Bio sam i poslije u Zagrebu, a onda su me bolesti napale. Nisu mi dali liječnici.’

LUDE OSAMDESETE U DINAMU! Vlado Čapljić ispričao kako ga je Šuker pregazio autom, ali i kako se Ćiro rješavao nervoze


Komentari