Nakon odstupanja s banske časti Mažuranić je nastavio živjeti u Zagrebu, u kući u Jurjevskoj ulici, gdje je dio mladosti provela i njegova unuka Ivana Brlić-Mažuranić.
Nezadovoljan financijskim položajem Hrvatske prema Ugarskoj te politikom prema Vojnoj krajini hrvatski ban Ivan Mažuranić napustio je banski položaj 21. veljače 1880. godine. Ukupno je Mažuranić na položaju bana proveo šest godina i pet mjeseci (od 1873. do 1880. godine), tijekom kojeg je razdoblja proveo mnoge modernizacijske reforme.
Mažuranić je u trenutku stupanja na bansku funkciju bio u 60. godini života, a odstupio je u dobi od 65 godina. Kako je bio prvi ban koji nije bio plemićkog podrijetla u narodu je ostao zapamčen kao ban pučanin.
Mažuranić se smatra za najkreativniju osobu hrvatskog narodnog preporoda jer je bio pjesnik, jezikoslovac i naposljetku hrvatski ban. Istaknuo se već 1848. godine kada je Osrednji odbor s njim na čelu istaknuo da je te godine prestala svaka državnopravna veza Hrvatske s Ugarskom. Ubrzo zatim postaje voditeljem hrvatske kancelarije na carskom dvoru u Beču. Nakon ukidanja apsolutizma djeluje kao saborski zastupnik te pokreće osnivanje Samostalne narodne stranke koja se oslanja na Beč kontra Mađara, što ga na kraju i dovodi do obnašanja funkcije bana, koju je na kraju napustio shvativši da Beč (tj. Car i njegova okolina) podilazi Mađarima na štetu hrvatskog naroda…
Više čitajte na povijest.hr!
