Na banskom je položaju bio produžena ruka Khuen-Héderváryja.
Dana 5. veljače 1910. godine Nikola pl. Tomašić postao je hrvatskim banom. Na tom je položaju zamijenio dotadašnjeg bana, baruna Pavla Raucha, koji je bio vrlo nepopularan. Nikola pl. Tomašić nešto je ranije, još tijekom 1903. godine, bio ministar za Hrvatsku u vladi ugarskog premijera tj. ministra predsjednika Károlyja Khuen-Héderváryja (na premijerski položaj u Ugarskoj došao je grof Khuen-Héderváry prvi put 1903. godine, nakon završetka svog banovanja u Hrvatskoj, koje je trajalo gotovo puna dva desetljeća).
Spomenute 1910. godine grof Khuen-Héderváry ponovno je postao ugarskim ministrom predsjednikom, a upravo je tijekom mandata te njegove vlade Tomašić postao banom. Na banskom je položaju Tomašić bio produžena ruka Khuen-Héderváryja, a podnio je ostavku 1912. godine, nakon neuspjele suradnje s Hrvatsko-srpskom koalicijom te propalog pokušaja osnivanja jake režimske stranke.
Zbog svog podržavanja režima Khuen-Héderváryja stekao je golemu nepopularnost među pripadnicima velikog dijela hrvatskog stanovništva. Ipak, zaslužan je za donošenje novoga izbornoga zakona 1910., kojim je biračko pravo bilo znatno prošireno, te za osnutak katedre za hrvatsku pravnu povijest u Zagrebu. Također, početkom njegovog banovanja uređeni su i obnovljeni Banski dvori.
Pravnik i povjesničar
Osim politikom bavio se pravom i poviješću (doktorirao je pravo, a bio je i sveučilišni profesor). Bio je osnivač i predsjednik Hrvatsko-slavonske hipotekarne banke te počasni član JAZU. Preveo je djelo Konstantina VII. Porfirogeneta O upravljanju carstvom i popratio ga komentarima.
Napisao je studije o temeljima hrvatskog državnog prava: Počela pogodbe i Pacta in favorem tertii te Temelji državnoga prava Hrvatskoga Kraljevstva. U njima dokazuje da Koloman 1102. godine nije Hrvatsku osvojio silom već je na vlast došao sporazumom.
Svoju veliku knjižnicu poklonio je Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Nikola Tomašić preminuo je u Trešćerovcu kraj Ozlja 1918. u 54. godini.
