Odbor za dodjelu Nobelove nagrade istaknuo je da je ona dodijeljena Andriću “za epsku snagu kojom je opisao teme i oslikao ljudske sudbine uzete iz povijesti svoje zemlje”.
Ostvario je značajnu diplomatsku karijeru, tako da je između dvaju svjetskih ratova bio na visokim položajima u konzulatima i poslanstvima Kraljevine Jugoslavije diljem Europe (u Vatikanu, Bukureštu, Trstu, Grazu, Parizu, Madridu, Bruxellesu, Ženevi i Berlinu).
Dana 13. ožujka 1975. godine umro je Ivo Andrić, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961. godine. Odbor za dodjelu Nobelove nagrade istaknuo je da je ona dodijeljena Andriću “za epsku snagu kojom je opisao teme i oslikao ljudske sudbine uzete iz povijesti svoje zemlje”. Andrić se rodio 1892. godine u Travniku, gradu koji je u to doba pripadao Bosni i Hercegovini pod austrougarskom okupacijom, no još je uvijek nominalno bio u sastavu Osmanskog Carstva. Otac mu se zvao Antun Andrić, a majka Katarina, rođenog prezimena Pejić. Andrić je u mladosti studirao slavenske književnosti i povijest na Sveučilištu u Zagrebu, a kasnije i u Beču te Krakovu. Premda mu je studij prekinuo Prvi svjetski rat, kasnije je Andrić doktorirao na Sveučilištu u Grazu. Ostvario je značajnu diplomatsku karijeru, tako da je između dvaju svjetskih ratova bio na visokim položajima u konzulatima i poslanstvima Kraljevine Jugoslavije diljem Europe (u Vatikanu, Bukureštu, Trstu, Grazu, Parizu, Madridu, Bruxellesu, Ženevi i Berlinu).
Osobito je zanimljivo da mu je posljednji diplomatski položaj uoči početka Drugog svjetskog rata bio položaj izvanrednog poslanika i opunomoćenog ministra tj. šefa diplomatske misije u Berlinu, na koji je stupio 1939. godine…
Više pročitajte na povijest.hr
